LABIRINTUS
(lat. labyrinthus, engl. laby-rinth), labirint. Sistem međusobno povezanih šupljina i kanala. L.
membranaceus (engl. membranous labyrinth, lat. l. membranaceus), opnasti labirint. Deo
unutrašnjeg uva koji predstavlja sistem međusobno povezanih šupljina i kanala čiji su zidovi tanki,
opnasti, izgrađeni od vezivnog tkiva. Opnasti labirint se funkcionalno može podeliti na dva dela:
statički i slušni. Statički ili vestibularni deo je odgovoran za održavanje ravnoteže i orijentaciju.
Sastoji se od: mešinice ili utrikulusa, kesice ili sakulusa, opnastih polukružnih kanala, prednjeg,
zadnjeg i spoljašnjeg, zajedničkog kanala (duktus reunijens), mešinično- -kesičnog kanala (duktus
utrikulosakularis), endolimfnog kanala i kesice. Gotovo svi navedeni delovi nalaze se unutar
predvorja (v. vestibulum) ili koštanih polukružnih kanala koštanog labirinta. Slušni ili akustički deo
je odgovoran za doživljaj sluha. Njega gradi opnasti puž, ili duktus kohlearis smešten u koštanom
pužu (v. kohleja). Svi delovi sta-tičkog i slušnog dela opnastog labirinta ispunjeni su endolimfom.
Uzani kapilarni prostor koji se nalazi između zidova koštanog i opnastog labirinta ispunjava
perilimfa; l. oseus (engl. bony labyrinth, lat. l. osseus), koštani labirint. Deo unutrašnjeg uva koji
predstavlja sistem međusobno povezanih koštanih šup-ljinica unutar kojih se nalaze delovi opnastog
labirinta. Koštani labirint se sastoji od tri dela: puža (v. kohleja), trema (v. vestibulum) i polukružnih
kanala: prednjeg, zadnjeg i spo-ljašnjeg.