Transplantacija organa jedno je od najvećih dostignuća na polju medicine u prethodnom stoleću. Od utopističkih i eksperimentalnih pokušaja sredinom prošlog veka, transplantacija organa je postala rutinska procedura i najbolji način lečenja pacijenata sa terminalnom insuficijencijom bubrega, jetre, srca i drugih organa.
Transplantacija organa jedno je od najvećih dostignuća na polju medicine u prethodnom stoleću. Od utopističkih i eksperimentalnih pokušaja sredinom prošlog veka, transplantacija organa je postala rutinska procedura i najbolji način lečenja pacijenata sa terminalnom insuficijencijom bubrega, jetre, srca i drugih organa.
Prva uspešna transplantacija bubrega je urađena u Bostonu 1954. godine kod jednojajčanih blizanaca a prva transplantacija jetre je obavljena 10 godina kasnije. Od tada je obavljeno hiljade uspešnih transplantacija različitih organa, čime je produžen, ali i kvalitativno poboljšan život velikom broju pacijenata sa odmaklom i trajnom insuficijencijom organa.
Transplantacija bubrega se obavlja kod pacijenata koji imaju terminalnu slabost bubrega i koji se nalaze na nekom od metoda zamene funkcije bubrega (hemodijaliza ili peritoneumska dijaliza), ili kod pacijenata koji imaju odmaklu slabost bubrega , ali još nisu na dijalizi (pre-emptivna/pre-dijalizna transplantacija bubrega). Transplantacija bubrega nije potrebna kod akutnih oštećenja bubrega kao i u stanjima gde je jedan bubreg oštećen, ali drugi još funkcioniše. Transplantacija se obavlja samo u slučajevima ireverzibilnog oštećenja funkcije bubrega.
Transplantacija je, bez sumnje, najbolji način lečenja ovih pacijenta. Mnoge studije su potvrdile da je preživljavanje pacijenata kod kojih je urađena transplantacija značajno bolje nego kod pacijenata koji se nalaze na nekoj od metoda hronične dijalize. Osim boljeg preživljavanja, transplantacija donosi i bolji kvalitet života i putpuniju rehabilitaciju, pa nije preterano reći da posle uspešne transplantacije , uz izvesna i ne velika ograničenja, ovi pacijenti vode praktično normalan život. Osim ovoga, transplantirani pacijenti imaju značajno manje potrebe za restrikcijama i ograničenjima u ishrani, a ponovo stiču i reproduktivnu funkciju (posebno žene). Takodje, sa opšeg društvenog stanovišta, treba reći da su troškovi transplantacije značajno manji u odnosu na lečenje ponavljanim dijalizama.
Iako ima brojne prednosti transplantacija bubrega ima i svoje negativne strane: postoji izvestan rizik koji je uvek vezan za “veliku” hiruršku operaciju, neophodno je redovno uzimanje lekova protiv odbacivanja bubrega-transplantirani pacijenti moraju koristiti imunosupresivne lekove sve vreme dok imaju transplantirani organ, a prekid primene ili čak izostavljanje ili neopravdano smanjenje doze ovih lekova nosi sa sobom rizik od oštećenja i/ili gubitka funkcije transplantiranog organa. Postoji povećan rizik od infekcija i tumora zbog primene imunosupresivnih lekova, a potrebne su češće kontrole tokom prvih 6 meseci posle transplantacije.
Kratkoročni rezultati transplantacije bubrega su veoma dobri i u većini centara jednogodišnje preživljavanje transplantiranog bubrega se kreće oko 90-95%. Međutim, bez obzira na tako dobre kratkoročne rezultate, dugoročno preživljavanje transplantiranog bubrega još uvek nije na zadovoljavajućem nivou, a ovaj rezultat se nije značajnije poboljšao tokom poslednjih 20 godina. Statistički podaci pokazuju da od 50% do 70% transplantiranih bubrega izgubi svoju funkciju tokom prvih 10 godina posle transplantacije. Razlozi za gubitak funkcije transplantiranog bubrega su mnogobrojni, a mogu se, grubo, podeliti na imunološke i neimunološke.
Kontraindikacije za transplantaciju bubrega su aktivna infekcija, maligna bolest, nesaradljivost pacijenta (u smislu redovnog odlaženja na kontrole i uzimanja lekova protiv odbacivanja), nestabilna koronarna bolest i drugi oblici težeg oštećenja organa (što će proceniti nadležni nefrolog u centru za transplantaciju).
Donorski bubrezi se mogu obezbediti na tri načina:
– od živih srodnika recipijenta, do trećeg kolena krvnog srodstva;
– od živih nesrodnih davaoca, kao što su supružnici i emotivno bliske osobe recipijenta (u odredjenim i individualno procenjivanim slučajevima);
– od kadavera, posle dijagnostikavanja moždane smrti i dobijanja saglasnosti od porodice moždano mrtve osobe.
Što se tiče transplantacije bubrega od živog srodnika, svaka zdrava osoba koja ima oba bubrega,u skladu sa pomenutom zakonskom regulativom, može donirati bubreg u slučaju kada sa potencijalnim recipijentom postoji adekvatno medjusobno slaganje u krvnim grupama i faktorima tkivne podudarnosti. Generalno, donori bubrega mogu biti stari izmedju 18 i 65 godina, ali je gornja granica starosti donora relativna i zavisi od biološkog stanja potencijalnog donora. Podudarnost u krvnim grupama je neophodna za uspešnu transplantaciju bubrega-potencijalni donor i recipijent moraju imati istu ili kompatibilnu krvnu grupu kao i kod transfuzije krvi, donor sa krvnom grupom „0“ se smatra „univerzalnim“ donorom, a recipijent sa krvnom grupom „AB“ univerzalnim primaocem. Kontraindikacije za donorstvo bubrega su šećerna bolest, karcinomi, HIV, oboljenja bubrega, neregulisan krvni pritisak i koronarna bolest srca, kao i druga ozbiljnija medicinska i psihijatrijska oboljenja. Kod potencijalnog donora se, pre donacije, obavljaju detaljna medicinska i psihološka ispitivanja da bi se izbegao bilo kakav rizik koji može biti povezan sa donacijom i/ili operacijom. Kada se ispune svi ovi uslovi, donori bubrega, posle donacije, vode potpuno normalan život i imaju urednu funkciju preostalog bubrega.
Transplantacija bubrega se obično obavlja nakon što je pacijent jedno vreme bio na dijalizi. Medjutim, transplantacija bubrega može da se uradi i pre otpočinjanja hroničnog dijalznog lečenja, već kada se funkcija burega smanji na oko 10-15% od normalnih vrednosti. Ovakva transplantacija se naziva pre-emptivna transplantacija i predstavlja najbolji način lečenja pacijenta sa terminalnom slabošću bubrega. Pre-emptivnom transplantacijom se izbegavaju rizici, komplikacije, troškovi i nelagodnost koji su povezani sa dijalizom, a rezultati preživljavanja grafta su bolji nego kod transplantacije koja je usledila posle perioda lečenja dijalizama. Obzirom na ovo, veoma je važno razmotriti mogućnost pre-emptivne transplantacije kod svih pacijenata koji imaju odmaklu terminalnu slabost bubrega, a koji možda imaju potencijalnog donora.
Pod kadaveričnom transplantacijom se podrazumeva presađivanje zdravog bubrega od pacijenta koji je “moždano mrtav” pacijentu koji se nalazi na dijalizi. Kadaverski bubreg se može uzeti od osobe koja se prethodno izjasnila da želi da donora organe u slučaju “moždane smrti” i posle dobijanja saglasnosti za donaciju od strane porodice ovog pacijenta. Program kadaverične transplantacije je veoma važan, obzirom da manji broj pacijenata na dijalizi ima pogodnog i odgovarajućeg živog donora bubrega.
Važno je naglasiti da “moždana smrt” podrazumeva kompletni i ireverzibilni prestanak svih moždanih funkcija, i da, pre ili kasnije, neizostavno dovodi do smrti. Najčešći razlozi moždane smrti su povrede glave (padovi, saobraćajne nesreće…), moždana krvarenja, infarkti mozga i tumori. Dijagnozu moždane smrti postavljaju lekari u jedinicama intezivne nege koji nisu uključeni u proces transplantacije bubrega.
Uspešna transplantacija bubrega obezbedjuje normalan i nezavisan život. Medjutim, pacijent sa transplantiranim bubregom se mora pridržavati određenih životnih navika i postupaka koji imaju za cilj da se održi dobra funkcija grafta i spreče infektivne i druge komplikacije. Neke od važnijih mera koje imaju za cilj održavanje dobre funkcije bubrega posle transplantacije su redovne kontrole i stalan nadzor lekara specijalite-nefrologa, kontinuirana primena imunosupresivnih lekova, pravilna ishrana i odgovarajući način života, kao i prestanak pušenja, adekvatna fizička aktivnost i održavanje odgovarajuće telesne težine.
Detaljnija objašnjenja i upustva za pacijente, ali i lekare, se mogu besplatno preuzeti na sajtu http://www.kidneyeducation.com/Serbian. iz knjige “Sačuvajte svoje bubrege”, autora Dr Sandžeja Pandje, uza naše uslove prilagodjenom prevodu Dr Zorana Paunića i saradnika.
Prim. dr sci. med. nefrolog Neven Vavić