Termin “novorođenčad dijabetičnih majki” se odnosi kako na decu rođenu od inzulin zavisnih majki tako i na onu rođenu iz trudnoće u kojoj se razvio gestacijski dijabetes. Patogenetski mehanizam bolesti pokreće hiperglikemija majke koja uzrokuje fetalnu hiperglikemiju i hiperinzulinemiju zbog hipertrofe i uvećanja broja beta ćelija otočića pankreasa.
Klinička slika:
• Makrozomija i selektivna organomegalija (kardiomegalija, hepatomegalija) koje nastaju zbog anaboličkog efekta fetalnog hiperinzulinizma. Makrozomija povećava mogućnost opstetričkih komplikacija i porođajnih povreda. Vaskularna bolest dijabetične majke može dovesti i do intrauterine retardace rasta fetusa. Ova novorođenčad su čak rizičnija od makrozomne zato što se perinatalni problemi nadovezuju na intrauterinu patnju.
• Incidencija RDS-a je nekoliko puta veća nego u normalnoj populaciji zato što inzulin koči sintezu surfaktanta.
• Hematološki poremećaji: povećan je rizik policiteme i hiperviskoznosti, te posledične hiperbilirubineme.
• Metabolički poremećaji: česta je hipoglikemija koja se razvija u prvim satima života, te je neophodan njen monitoring; može biti praćena hipokalcemijom.
• Kongenitalne malformace su 2-4 puta češće u odnosu na normalnu populaciju (sakralna agenezija, anomale srca, anomale CNS-a).
Adekvatna prenatalna kontrola (prekoncepcijska, kontrola trudnoće), zatim odgovarajuće opstetričke mere u kombinaciji s neonatalnim tretmanom rezultirat će povoljnim ishodom. Ova deca su dugoročno sklona pretilnosti, te kao odrasle osobe razvoju dijabetesa.