Inflamacija konjunktiva u novorođenačkom periodu može nastati zbog primene topičkih antimikrobnih lekova (hemijski konjunktivitis), zatim bakterija i herpes-virusa. Konjunktivalnu hiperemiju razve skoro 90% novorođenčadi kojima je profilaksa rađena s 1% Ag-nitratom, što se povlači unutar dva dana.
Učestalost bakterijskog konjunktivitisa u svetu se procjenjuje na oko 20%, a u zemljama gde se vrši profilaksa antimikrobnim solucijama učestalost je niska. Uzročnici bakterijskog konjunktivitisa su najčešće Neisseria gonorrhoeae, Chlamidia trachomatis, zatim stafilokoke, pneumokoke, streptokoke i gram negativne baktere. Očni kapci deteta su natečeni, inflamirani, s purulentnim sekretom. Potrebno je uzeti bris oka i uraditi kulturu eksudata, te odmah započeti s antibiotskim tretmanom penicilinom ili cefalosporinima III generace, lokalno antibiotskom mašću.
Konjunktivitis izazvan Chlamidijom javlja se krajem prve sedmice života, a prenosi se s inficiranog cerviksa majke, s vertikalnom transmisijom 50-70%. Dokazuje se prisustvom bazofilnih citoplazmatskih inkluzija u brisu palpebrokonjunktivalne površine. Ova vrsta konjunktivitisa se tretira sistemskom primenom eritromicina u toku 14 dana, čime se mikroorganizmi, kao potencijalni uzročnik teških pneumonija, uklanjaju iz gornjih dišnih puteva. Lokalno se, kao i kod gonokokne oftalme, primenjuje tetraciklinska ili eritromicinska mast u toku tri sedmice, uz često ispiranje i čišćenje očiju. I kod gonokoknog i kod hlamidijalnog konjunktivitisa potrebno je evaluirati i lečiti roditele, radi prevence postnatalne infekce.