Uobičajeno je da se nebakterijske (virusne i protozoalne) bolesti koje se vertikalno prenose s majke na plod označavaju akronimom TORCH infekce (T = toksoplazmoza, O = ostale infekce, R = rubeola, C = CMV infekcija i H = herpes-virus). Ove bolesti se svrstavaju u jednu grupu i zato što često imaju sličnu kliničku sliku čija se simptomatologija može a i ne mora ispoljiti u novorođenačkom periodu. Za dijagnozu bolesti je zbog multisistemske zahvaćenosti potrebno pretražiti CNS (malformace, hidrocefalus, kalcifikace), oči (katarakta, horioretinitis), druge organe i sisteme koji mogu biti zahvaćeni: retikuloendotelijalni sistem, jetra, pluća, mišići, miokard. Dijagnoza se postavlja na osnovu seroloških testova kojima se dokazuje specifični IgM kao dokaz infekce, te izolace uzročnika iz kultura telesnih tečnosti i tkiva.
Toksoplazmoza. Trudnica se inficira nedovoljno kuhanim mesom ili nakon kontakta s inficiranim mačkama. U crevu trudnice oslobođaju se trofozoiti koji krvlju dospiju do posteljice i fetusa. Infekcija u prvom ili drugom trimestru izaziva pobačaj, dok infekcija u trećem trimestru dovodi do konatalne toksoplazmoze (ispoljava se kao hidrocefalus ili mikrocefalija, horioretinitis, cerebralne kalcifikace, hepatosplenomegalija, žutica, konvulze). Oko jedne trećine novorođenčadi se rađa s prisutnom simptomatologijom, jedna trećina nema nikakvih znakova infekce, preostala deca će ispoljiti znakove infekce kasne, tokom detinjstva. Primarna infekcija majke je retka, tako da se samo 1-6 od 1000 novorođenčadi rađa inficirano. Tretman novorođenčadi i male dece s pirimetaminom i sulfadijazinom i kasne spiramicinom može usporiti ali ne i izlečiti bolest. Neophodno je dugoročno praćenje bolesti.
Rubeola. Infekcija fetusa u prvih 12 sedmica trudnoće u velikom postotku, do 70%, dovodi do oštećenja fetusa i rođenja novorođenčeta s trijasom simptoma: katarakta, gluhoća i prirođena srčana mana. Trećina novorođenčadi umire, a kod ostalih se registrira kongenitalni rubeola sindrom (mikrocefalija i mikroftalmija, gluhoća, mentalna retardacija, iridociklitis, korioretinitis). Otkako je vakcinacija protiv rubeole obavezna za svu decu, kongenitalna rubeola je retka.
Citomegalovirusna infekcija (CMV) je najraširenija virusna infekcija. Do 60% odraslih osoba je seropozitivno, a oko 1% trudnica koje su seropozitivne imaju primarnu CMV infekciju u trudnoći. Vertikalna transmisija je u slučaju primarne infekce visoka, oko 40%. Oko 90% inficirane novorođenčadi nema razvenu kliničku sliku na rođenju i razvija se normalno. Oko 5% inficirane novorođenčadi na rođenju ispoljava kliničke znake (mikrocefalija, hepatosplenomegalija, horioretinitis, cerebralne kalcifikace, epilepsija, anemija, hemoragična dijateza s trombocitopenijom), a kod preostalih 5% se klinički znaci javljaju kasne u toku detinjstva (teškoće učenja, senzoneuralni gubitak sluha). Specifične vakcinace još nema.
Varicella zoster virus. U slučaju infekce majke u prvom trimestru trudnoće oko 5% novorođenčadi ispoljava znake varicelozne embriopate: pigmentirane leze i ožiljci po koži, oštećenje mozga (kortikalna atrofija s hipoplazijom cerebeluma) i očiju (oštećenje nervus opticusa). Ako infekcija usledi pet dana pre ili dva dana posle porođaja, fetus ne zaštićen majčinim antitelima i ako oboli smrtnost je visoka. Zaštita i lečenje majke i deteta provodi se sa zoster imunim globulinom i tretiranje aciklovirom.
HIV infekcija. Vertikalno prenošenje HIV-a može se desiti za vreme trudnoće, u toku porođaja i ranog postpartalnog perioda (preko majčinog mleka). Stopa vertikalne transmise je 15-40%. Inficirana novorođenčad obično razvijaju simptome nakon dve sedmice života: limfadenopatiju, hepatosplenomegaliju, gubitak na težini, neuromotorne abnormalnost ili encefalopatiju. Dijagnoza se obično postavlja u dobi 2-6 meseci života, s razvojem intersticijalnih pneumonija uzrokovanih Pneumocistis carinii.
Inficirana novorođenčad leče se antiviralnom (Zidovudin) i simptomatskom terapijom. Ispitivanja su pokazala da primena Zidovudina HIV pozitivnim trudnicama značajno smanjuje rizik prenosa infekce na plod.
Herpes symplex. Postoje dva virusološki različita tipa HS-virusa: HSV-1 (orolabijalni) i HSV-2 (genitalni). Većina infekcija je uzrokovana HSV-2 tipom. Infekcija nastaje peripartalno, prolaskom kroz porođajni kanal ili ascediranjem kod prevremenog prsnuća ovojnica. Rizik obolevanja deteta rođenog od primarno inficirane majke je oko 40%. Manifestacija bolesti može nastati bilo kad do navršene četiri sedmice života. Može se manifestirati lokaliziranim herpetičnim lezijama kože, očiju ili usta, encefalitisom, ili znacima diseminirane infekce. Dokazuje se direktnom izolacijom virusa, pregledom likvora, serološkim testovima i radiološkim pretragama (CT, MRI kod encefalitisa). Kod lokalizirane leze mortalitet je nizak, kod diseminirane je veoma visok. Ako se sumnja na HSV infekciju kod majki s primarnom genitalnom infekcijom, potrebno je porod dovršiti carskim rezom. Kod majki s rekurentnom genitalnom infekcijom porod se može dovršiti vaginalno, jer je rizik od neonatalne infekce veoma mali. Tretman se provodi vidarabinom, koji reducira mortalitet. Korist od preventivne primene acyclovira ne dokazana.
Hepatitis B. Decu koja su rođena od majki koje su HbsAg pozitivne treba zaštititi HB imunim globulinom i vakcinom da bi se sprečila vertikalna transmisija, koja je inače visoka (40-60%). Vakcinaciju treba kompletirati s tri doze (prvi dan, na kraju prvog meseca, u šestom mesecu, i kontrolirati nivo antitela. Deca imaju visok rizik da postanu hronični nosioci ako su njihove majke »e» antigen pozitivne a nemaju «e» antitela. Deca od «e» antigen pozitivnih majki također trebaju dobiti pasivnu imunizaciju hepatitis B imunoglobulinom u prvom danu života.