Incidencija iznosi oko 1:1000 živorođene dece. Najčešće je pogođena lumbosakralna regija, s defektom spajanja vertebralnog luka. Membrane koje pred-stavljaju embrionalni ektoderm pokrivaju neuralno tkivo ispunjeno likvorom.
Potrebna je hirurška reparacija defekta, a problemi vezani s meningokelom obuhvataju varijabilan stepen paralize donjih ekstremiteta, mišićnu neravnotežu koja može uzrokovati dislokaciju kuka i ekvinovarus, kontrakture zglobova i skraćenja paraliziranih mišića, denervaciju mokraćnog mehura (neuropatski mehur), denervaciju creva (neuropatogeno crevo), skoliozu, hidrocefalus zbog Arnold-Chiaryjeve malformace (hernijacija tonzila malog mozga kroz foramen magnum), te smetnje u protoku likvora.
Tretman je multidisciplinaran i veoma kompleksan: podrazumeva više hirurških korekcija (reparaciju meningokele, ugradnju ventrikuloperitonealnog šanta kod razvijajućeg hidrocefalusa, ortopedske korekce, uroplastiku), te aktivan konzervativni tretman (mogu biti potrebne povremene kateterizace mehura i antibiotska profilaksa), kao i fizijatrijski tretman. 60-80% dece kasne ima normalan intelektualni razvoj.