Kawasakijeva bolest je akutna, febrilna, egzantemska bolest od koje obolijevaju većinom dojenčad i predškolska djeca.
Predstavlja akutni vaskulitis malih i srednjih arterija nepoznate etiologije. Bolest je multisistemska, zahvata kožu, potkožno tkivo, kardiovaskularni sistem, bubrege, centralni nervni sistem, zglobove, respiratorni sistem, a daje promjene i u krvi.
Nema sigurnih podataka da se zasniva na autoimunoj reakciji, mada u patogenezi bolesti važnu ulogu imaju imunološki faktori. Nije nađen uzročnik koji bi bio odgovoran za razvoj ovog oboljenja, ali je moguće da određenu ulogu imaju bakterijski toksini.
Klinički je prisutno tvrdokorno povišenje tjelesne temperature preko 390C najmanje osam dana, obostrani negnojni konjunktivitis, eritem, edem i ljuštenje kože dlanova i tabana, polimorfni raš ostalog dijela kože. Promjene na usnama (suhe, crvene i ispucale) i sluznici usne šupljine (malinast jezik i orofaringealni eritem), kao i negnojni cervikalni limfadenitis. Ostali znaci bolesti su nespecifični, poput artralgija, malaksalosti, slabog apetita…
U oko 10-40% slučajeva nađu se promjene na koronarnim krvnim sudovima (aneurizmatska dilatacija i tromboza), što može dovesti do pankarditisa, infarkta miokarda, aritmije, pa i srčane insuficijencije.
Laboratorijski imamo pozitivne parametre upale, eventualno pleocitozu likvora, patološki nalaz urina u vidu proteinurije i leukociturije, uz povećanu aktivnost faktora koagulacije (VIII afaktor). Povišen je serumski nivo fibrinogena i beta tromboglobulina, pa i serumskog komplementa. U krvnoj slici nalazi se leukocitoza, blaža anemija, uz tombocitozu, koja predstavlja najveći rizik nepovoljne prognoze.
Najveći prognostički značaj ima eventualno prisustvo aneurizmi koronarnih krvnih sudova. Te promjene se mogu vizualizirati ehokardiografijom. Zahvaćenost srca se nekad prezentira samo promjenama na elektrokardiogramu, koji onda treba često ponavljati.
Zbog šarolikosti simptomatologije dati su dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze. Uz povišenu temperaturu potrebno je da budu prisutna četiri znaka od nabrojanih ili tri ako je utvrđeno postojanje koronarnih aneurizmi. Zbog ovoga je takve bolesnike potrebno stalno ehokardiografski pratiti.
Diferencijalno dijagnostički moraju se isključiti mnogobrojna infektivna oboljenja, prije svega skarlatina. Po kožnim manifestacija nekad je teško razlikovati Stevens Jonhnsonov sindrom od ovog oboljenja.
U terapiji se koriste imunoglobulini 2 gr/kg tjelesne težine i.v., koji su posebno efikasni u prvih deset dana bolesti, kada ne samo da dolazi do regresije simptoma nego se sprečavaju promjene na koronarnim krvnim sudovima. Uz imunoglobuline daje se acetilsalicilna kiselina 60-100 mg/kg tjelesne težine do smirenja akutne faze bolesti. Nakon toga se preporučuju male antiagregatne doze salicilata 5 mg/kg tjelesne težine u trajanju 6-8 sedmica. Efekt kortikosteroida kod ovog oboljenja je upitan.