Koarktacija aorte (KoA) je najčešća abnormlanost luka aorte, ima prevalencu od 8% do 10% svih USA sa predominacijom muškog pola. Često je udružena sa dugim lezijama, najčešće sa bikuspidnom aortnom valvulom i VSD.

Klinički znaci: u neonatalnom periodu, teška koarktacija se prezentira duktus zavisnom sistemskom cirkulacijom i cirkulatornim kolapsom. Ako je manje te­ška, izraženi su simptomi srčanog zatajenja ili je prisutan intraskapularno si­stolni srčani šum. Kod stare dece i adolescenata otkriva se hipertenzija. Ključ kliničke dijagnoze je prepoznavanje slabog ili odsutnog femoralnog pulsa. Krvni pritisak u gornjim ekstrermitetima je viši nego u donjim. Palpacija femoralnih pulseva se more izvoditi kao dio rutinskog pregleda kardiovaskularog sistema kod svakog deteta.

Pretrage

Rtg snimak srca i pluća: obično je normalan ali može pokazati i kardiomegali­ju uz povećan plućni vaskularni crtež kod dece sa srčanim zatajenjem. Kod sta­re dece uočava se nazublenost rebara zbog efekta velikih kolateralnih arterija koje protiču ispod rebara, posteriorno, da bi premostili obstrukciju.

EKG: kod neonatusa pokazuje DVH zato jer DV snabdeva descedentnu aortu u fetalnom životu. Kod stare dece postoji LVH.

Dvodimenziona ehokardiografija prikaže mesto i veličinu KoA kao i udruže­ne defekta, a Doppler studija utvrdi ubrzan protok i povećanu brzinu distalno od mesta koarktace.

Tretman

Većina pacenata zahteva hirurški tretman. Postoji nekoliko različitih ope­racija, ali najpoznatija je subklavijalni flap, gde se leva subklavijalna arterija rasječe i koristi kao flap da rješi koarktaciju distalno od tog mesta. Ona se izvodi kroz levu torakotomiju i iako su pulsevi leve ruke izgubleni, ruka se razvija normalno. Postoji mala incidenca (oko 5-10%) rekoarktace nakon hirurškog za­hvata, mortalitet je nizak (manje od 2%). Balon dilatacija aorte izvodi se u nekim centrima, ali njena jasna uloga ne sigurna. Ako se javi restenoza nakon operace, tada je metod izbora balon dilatacija.