Kongestivno srčano zatajenje može biti rezultat 1.urođenih 2.stečenih srčanih obolenja odnosno 3. meštovitih uzroka.
1. Urođene srčane anomale:
– na rođenju: hipoplastično levo srce (HLS), trikuspidna regurgitacija, plućna regurgitacija,
– prva sedmica: TVKS, DAP kod prematurusa, HLS, kritična AS, totalni anomalni plućni venski utok (TAPVU) posebno kod pulmonalne obstrukce,
– prva do 4. sedmica: KoA, AS, VSD, DAP kod prematurusa,
– 4-6 sedmica: neke leze sa L-D šantom kao štoje AVSD,
– 6 sedmica do 4 meseca: veliki VSD, DAP; anomalna leva koronarna arterija iz PA
2. Stečena obolenja srca također mogu biti uzrok kongestivne srčane insuficene: MR i AR, virusni miokarditis, dilatirajuća kardiomiopatija, akutna reumatska bolest, doxorubicin kardiomiopatija, endokardna fibrelastoza.
3. Meštoviti uzroci uključuju stanja kao što je ekstremna tahikardija, kompletan AVB, akutna hipertenzija, akutni postreptokokni glomerulonefritis, teška anemija, brohopulmonalna displazija kod prematurusa, akutno plućno srce zbog obstrukce dišnih puteva.
Klinička slika: ne postoji specifičan test za kongestivno srčano zatajenje. Dijagnoza počiva na nekoliko izvora uključujući anamnezu (slab apetit, slabo napredovanje, tahipnea i hladan znoj kod dojenčadi, a stare dece: kratak dah, zamaranje, otok kapaka ili stopala) i fizikalan pregled.
Fizikalni pregled može se podeliti na patofiziološke subgrupe:
– kompenzatorni odgovor oštećene srčane funkce (tahikardija, galopni ritam, slabo punjen puls i kardiomegalija),
– znaci plućne venske kongeste (zatajenje levog srca) uključujući tahipneu, dispneu na napor (slabo uzimanje hrane kod male dece), ortopneu, wheezing,
– znaci sistemske venske kongeste: (zatajenje desnog srca) hepatomegalija i otok kapaka.
Na rentgen snimku uočava se kardiomegalija. EKG: pomaže u determinisanju tipa defekta. Ultrazvuk može povrditi da li su srčane šupljine uvećane ili je funkcija LV oštećena, te utvrditi uzrok kongestivnog srčanog zatajenja.
Tretman:opšte mere: srčana stolica uz adiministraciju kisoenika sa adekvatnom vlažnošću i temperaturom sredine da bi se izbjegla metabolička acidoza. Sedacija, restrikcija soli, dnevno merenje tjelesne težine, eliminacija ili korekcija predisponirajućih faktora (anemija, infekce, povišena tjelesna temperatura), tretman vodećih uzroka (hipertenzija ili aritme).
Medikamentozni tretman: kod dece sa kongestivnim srčanim zatajenjem primenju se tri glavne klase lekova: inotropni agensi, diuretici i vazodilatatori (captopril). Svako dete sa kongestivnim srčanim zatajenjem treba da primi digitalis ukoliko njegova primena ne kontraindicirana (hipertrofična kardiomiopatija, kompletan srčani blok ili srčana tamponada). Kod dojenčadi sa teškim kongestivnim srčanim zatajenjem uz distress, pacenata sa renalnom disfunkcijom ili onih sa postoperativnim srčanim zatajenjem, prefiraju se kateholamini brzog delovanja sa kratkim trajanjem akce u odnosu na digoxin npr. dobutamin, dopamin.