Proteini Mokraća normalno sadrži vrlo male količine proteina, koje su delom iz plazme (albumin), a delom ih secerniraju ćele tubula (uromukoid, Tamm-Horsfallov protein, sekretorni IgA). Normalne vrednosti proteinure u slučajnom uzorku iznose ispod 20 mg/dl, a u 24-satnom urinu manje od 150 mg ili 20 mg/mmol kreatinina.
Proteinurija može predstavljati prisutnost ozbilj-nog oštećenja bubrega ili neke sistemske bolesti, ali i benigne pojave. Patološka proteinurija posledica je pojačane propusnosti glomerularne bazalne membrane (GBM) za proteine, pojačane tubularne ekskrece proteina i njihove nedovoljne tubularne reapsorpce. Patološka proteinurija može biti prolazna i trajna. Pro lazna proteinurija je česta i obično bez kliničkog značaja. Nađe se kod akutnih febrilnih bolesti, povraćanja, proleva, većeg napora, rashlađivanja tela, nakon transfuze krvnih derivata, kod opekotina. Prilikom kliničke evaluace uvek treba isključiti tzv. ortostatsku, posturalnu (lordotičku) proteinuriju, koja se javlja u uspravnom položaju tela, dok je u ležećem nema. Obično se nađe kod dece u pubertetu i adolescenciji, koja su astenične konstituce, vazolabilna i visokog ra-sta. Smatra se da je njen uzrok promena renalne hemodinamike zbog povišenog venskog pritiska u veni renalis u uspravnom položaju tela. Trajna proteinurija zahteva temeljitu kliničku obradu, jer je najčešće znak bubrežne bolesti. Kod glomerularne proteinure preovladavaju albumini, a kod tubularne globulini. Ako se izlučuju proteini male molekularne mase, reč je o selektivnoj proteinuriji, što pokazuje da lezija ne tako teška. Obrnuto je kod neselektivne proteinure.
Šećer u mokraći se javlja u dijabetes melitusu, obolenjima hipofize i nadbu-brega i tubulopatijama. Lažno pozitivan nalaz nalazi se kod povećane koncentra-ce askorbinske kiseline u urinu.
Ketonska tela u mokraći se nalaze kod poremećaja metabolizma ugljikohi-drata zbog povećane razgradnje masnih supstancija (šećerna bolest, gladovanje, povraćanje, febrilnost).
Hemoglobin u urinu je prisutan s hematurijom, ali i u slučaju hemolize.
Bilirubin i urobilinogen u urinu su povišeni kod žutice. Hlorpromazin i fe-nazopirin daju lažno pozitivne rezultate na bilirubin, a sulfonamidi na urobili-nogen.
Sediment mokraće se dobe centrifugiranjem urina. On potječe od ćelijskih elemenata (organizirani sediment) i od različitih kristala (neorganizirani sedi-ment). Jedna kap sedimenta se stavi na predmetno staklo, koje se pokre pokrov-nim stakalcetom i promatra se pod mikroskopom.
Eritrociti se vide kao pljosnate, okrugle, dvostruko konturisane, žućkasto obojene pločice sa svetlim centrom. Gornjom granicom normale smatra se na-laz tri eritrocita po mikroskopskom polju pri velikom povećanju (40x) sedimenta urina, odnosno do pet eritrocita u mm3.
Hematurija je naziv za prisustvo nenormalnog broja eritrocita u urinu, i to u tri uzastopna urina u toku jedne sedmice.
Uzroci hemature. Pojava krvi u urinu je jedan od najvažnijih znakova bo-lesti mokraćnog sistema, iako ne mora biti vezana isključivo za mokraćni sistem . Ona se javlja kod upala disajnog sistema, gastroenterokolitisa, nakon fizičkog napora „marš hematurija“, pri hemoglobinopatijama, poremećajima ko-agulace, alergiji, kongestivnoj srčanoj insuficenciji, upali vanjskog genitala, menstruaciji.
Vrste hemature. Hematurija može biti vidljiva (makrohematurija, masivna hematurija), ali i nevidljiva oku (mikrohematurija). Ona može biti permanentna, prisutna u svakom uzorku urina, ili intermitentna, kada se nađe povremeno. Ako je hematurija praćena određenim simptomima i znacima, reč je o simptomatskoj hematuriji. Hematurija bez ikakvih simptoma i u odsustvu proteinure naziva se asimptomatska, idiopatska ili izolirana.
Poreklo hemature. Kliničko-laboratorijski nalazi mogu uputiti na pore-klo hemature. Suprapubična bol s dizurijom, uz pojavu svetlocrvene mokraće, posebno uz krvne ugruške, upućuje na hematuriju iz donjeg dela mokraćnog sistema. Bol u lumbalnoj regiji, smeđ urin poput koka-kole ili čaja, uz prisutnost eritrocitnih cilindara ili proteinure, ukazuje na glomerularno poreklo hema-ture. Za jasne razdvajanje može se izvesti tzv. pokus s tri čaše. U testu dete mokri u tri čaše zaredom. Pojava krvi samo u prvoj čaši upućuje na izvor krvi u uretri, ona u zadnjoj na mokraćni mehur, dok hematurija u sve tri čaše upućuje na gornji dio mokraćnog sistema. Diferenciranje glomerularne od neglomerular-ne hemature moguće je pregledom sedimenta urina fazno kontrastnim mikro-skopom. Hematurija se smatra glomerularnom ako je u sedimentu urina nađeno 30% ili više dismorfnih eritrocita (različite veličine i oblika). Naprotiv, uniformni eritrociti govore za neglomerularnu hematuriju.
Leukociti se u sedimentu vide kao okrugle, bezbojne ćele nepravilnog je-dra i zrnaste citoplazme. Normalan nalaz je do pet leukocita po vidnom polju pri velikom povećanju sedimenta urina, odnosno do 10 u mm3.
Leukociturija se nađe pri bakterijskim infekcijama mokraćnog sistema. Sterilna leukociturija upućuje na Mycobacterium tuberculosis. Ponekad je leukociturija prisutna kod glomerulonefritisa, viroza, fizičkog napora, kontaminace urina pri upali vanj-skog genitala.
Cilindri predstavljaju proteinske odlevke distalih tubula, a osnovu im čini precipitirani Tamm-Horsfallov mukoprotein. Hijalini cilindri nemaju patološko značenje. Eritrocitni cilindri kod hemature ukazuju na njezino glomerularno poreklo, dok leukocitni govore za pelonefritis. Epitelni cilindri sadrže deskva-mirane ćele tubularnog epitela. Raspadanjem ćelija, ćelijski cilindri vremenom postaju grubo granulirani, zatim fino granulirani, i na kraju voštani. Ovi cilindri upućuju na hronično stanje. Granulirani cilindri se mogu javiti i kod akutnih fe-brilnih stanja. Masni cilindri su tipični za nefrotski sindrom. Cilindri bubrežne in-suficence puno su veći i širi od ostalih, jer potječu iz proširenih sabirnih tubula.
Bakteriurija Normalno je mokraća u mokraćnom mehuru sterilna. U do-njem delu uretre nalazi se nešto bakterija. Nalaz značajne bakteriure osnovni je kriterij za dijagnozu infekce mokraćnog sistema. Signifikantnom se smatra bakteriurija s više od 100.000 kolonija u 1 ml urina. Ovo vredi za uzorke urina dobene srednjim mlazom ili vrećicom za sakupljanje urina. Kod uzoraka do-benih suprapubičnom punkcijom ili kateterizacijom signifikantan je svaki rast bakterija. Za dokazivanje bakteriure koristi se nitritni test. On se zasniva na sposobnosti bakterija da u urinu bešike vrše konverziju nitrata u nitrite. U nove vreme vrlo se praktičnim, jeftinim i pouzdanim pokazala semikvantitativna metoda „dip slide“ (Uriline, Uricult, Uricult-Trio), gde se koriste plastične ste-rilne posude sa čepom na kome je pričvršćena pločica na obje strane pokrivena gojilištem za baktere. Ovako uzeta mokraća može se slati poštom do laboratorija. Rezultate je moguće čitati nakon 18-24 sata.