Šećer je stekao lošu reputaciju u nekim krugovima ali kad malo zastanete i razmislite o tome, deklaracije, marketing i ambalaža su u stvari loši momci, a ne šećer. Naše društvo je danas postalo opsednuto čitanjem etiketa i deklaracija.
Šećer je stekao lošu reputaciju u nekim krugovima ali kad malo zastanete i razmislite o tome, deklaracije, marketing i ambalaža su u stvari loši momci, a ne šećer. Naše društvo je danas postalo opsednuto čitanjem etiketa i deklaracija. Naravno da su deklaracije na hrani važne, ali mnoge deklaracije na obrađenoj hrani mogu da ostave lažan utisak da je taj proizvod hranljiv. Pogledajte slike na ambalaži, kao i fraze poput ,potpuno prirodno’ ili od celog zrna’, koje mogu da upute na pogrešan zaključak da je taj proizvod dobar, dok u stvari nije ništa bolji – a moguće je i da je gori – od sličnih u tradicionalnoj radnji.
To što deklaracija kaže da proizvod obezbeđuje 80 odsto preporučenog dnevnog unosa vitamina A, na primer, ne znači da je taj proizvod uopšte hranljiv, uprkos onome što bi proizvođač želeo da mislimo. Stalno viđamo deklaracije i reklame koje nam govore da je određeni proizvod ,sa malo masti’, ,dobar izvor vitamina c’ ili ,bogat dijetalnim vlaknima’, ali nema dokaza da je to zaista tako.
Po mom mišljenju, jedna od najgorih fraza je ,bez dodatog šećera’. Uvek sepitam šta je dodato kao zamena šećeru. Zašto smo uslovljeni da verujemo da je ,bez dodatog šećera’ dobro? Šta ima toliko loše u vezi sa šećerom? Da li je za nas stvarno bolje da konzumiramo acesulfam K, uobičajeni veštački zaslađivač koji se koristi u hrani, kozmetici i proizvodima za ličnu higijenu?
Evo nekoliko važnih stvari koje treba znati o šećeru:
– Šećeri, i prosti i složeni, u stvari predstavljaju veoma važan deo balansirane ishrane. Šećeri su gorivo zanaš organizam. Dok se složeni ugljeni hidrati smatraju najboljim izvorom energije iz šećera, prosti šećeri i dalje mogu da imaju važnu ulogu u održavanju balansirane ishrane. Ključ je u tomeda se konzumira rafinisani šećer u umerenoj količini, što važi i ostale osnovne hranljive materije kao što su proteini i masti. Zamena ovih tradicionalnih šećera veštačkim zaslađivačima na bazi hemije ne obezbeđujenikakvu hranljivost, a neki bi rekli i da ima štetne posledice.
– Ako izbacite sve šećere, vaš organizam će brzo početi da posustaje. Vaš mozak se naročito oslanja na šećer, ili glukozu, da bi funkcionisao. Ako nema dovoljno šećera u krvotoku, možete da postanete smeteni, zaboravni ili čak padnete u komu.
– Kao što smo već videli, veštački zaslađivači potencijalno nisu ono što bi trebalo da budu. Nekad jeteško uvideti istinu jer ima toliko mnogo informacija koje mogu da budu veoma zbunjujuće. Po mom mišljenju, treba upotrebiti zdrav razum. Mnogo je logičnije koristiti i konzumirati zaslađivač koji potiče iz soka šećerne trske nego nus-proizvod laboratorijskog eksperimenta, kao što je saharin.
– Šećer je ugljeni hidrat koji seprirodno nalazi u različitim vrstama hrane, od laktoze u mleku do fruktoze u voću i medu. Nama je u stvari šećer potreban u ishrani da bi obezbedio gotovu energiju za naše mišiće i moždanu funkciju. Problem je u tome što mnoge vrste obrađene hrane imaju dodati šećer koji obezbeđuje energiju u obliku kalorija… i ničega više. Ne kažem da je obrađeni šećer dobitna kombinacija. Nije. Prevelik deo ishrane u Severnoj Americi se sastoji od obrađene hrane sa visokim procentom dodatog šećera koji se dodaje da bi poboljšao aromu i ,,navukao’’ potrošače na sladak ukus.
– Umesto da u potpunosti izbacimo šećer, bolje je da ga smanjimo. Izbegavajte gazirane napitke, birajte verzije sa manje šećera kad su pitanju stvari kao što je čokoladno mleko, ako je to poslastica u kojoj vaša porodica uživa. Evo nekoliko saveta o tome kako da smanjite nepotreban unos šećera i održite zdravu ishranu:
Smanjite šećer koji dodajete toplim napicima. Radite to postepeno da bi vam se nepca polako navikla na promenu. Pokušajte sa dodavanjem cimeta u kapućino ili toplu čokoladu, cimet pomaže da se stabilizuje nivo šećera i krvi i dodaje ukus bez slatkoće.
Izbegavajte ,dijetalnu’ hranu sa malo masti koja često ima visok procenat šećera. Umesto toga uzimajte manje porcije standardnih verzija. Šećeri se koriste da poboljšaju ukus nakon što se eliminišu masti.
Vodite računa o hrani ,bez šećera’. Ona često sadrži veštačke zaslađivače kao što su sukraloza, saharin i aspartam. Iako daju sladak ukus, oni ne zadovoljavaju želju za slatkim i tako šalju zbunjujuće poruke mozgu, što može da dovede do prejedanja.
Koristite prirodne zaslađivače kada želite da smanjite količinu rafinisanog šećera u ishrani. Med je odlična alternativa za rafinisani šećer; javorov sirup je odličan zaslađivač a daje i jedinstven ukus. Sirup od agave – popularni prirodni zaslađivač u tečnom obliku koji se dobija iz soka biljke agava – predstavlja još jednu dobru opciju.
Rafinisani šećeri i veštački zaslađivači su skoro neizbežni u današnjem svetu. Sve je teže izbeći veštačke zaslađivače jer je društvo previše okrenuto brojanju kalorija i čitanju deklaracija. Moj predlog je da ne budete tako strogi prema šećeru, izbegavate hranu sa veštačkim zaslađivačima i konzumirate šećer u umerenim količinama.
IZVOR: http://www.ottawaathome.ca/Blogs/2015-10-19/article-4314272/Sugar—why-are-we-obsessed-with-substituting-it%3F/1