Časti nas kafom · $1
×

Podržite nas malom donacijom 💝

Svaka kafa pomaže da sajt nastavi da radi. Hvala vam!

Nakon 12 godina braka moja žena je došla na ideju da postane model umetnicima koji crtaju aktove. Da li je bilo ikakve šanse da to izađe na dobro?

Ona je ušla u sobu i na sebi je imala vrlo privlačan žuti ogrtač, koji je vezala oko struka. I ako ogrtač nije bio providan, svi po­kre­ti ispod su se jasno mogli videti. Bio je taman toliko opušten da sam na momente mogao da vidim i njenu golu kožu. Bio je pripijen na najbitnijim mestima – kukovima, grudima, njenoj divnoj pozadini. Izgledala je prelepo.
Onda je moja žena odvezala ogrtač, skinula ga i stavila ga na stolicu, pokretima koji su odisali samopouzdanjem i nedvoumljenjem. I od jednom je stajala ispred mene au naturel. Čekao sam nešto ovakvo čitavo veče. Ja i 15 potpunih stranaca koji su bili sa nama u sobi.

“Želim da budem model za aktove!”
Kimberli me je ovako šokirala prošlo leto. Vozili smo se po nekakvom osunčanom putu ka našem odredištu u Misuriju gde smo planirali da provedemo godišnji odmor. Možda je samo želela da ludim izjavama razbije monotoni­ju trenutka? Možda je samo želela da razbije monotoniju našeg braka ludim potezima? Bilo kako bilo mislio sam da je sasvim u redu da kroz zezanje pokušam da otkrijem više o njenim rama. Ona je nekada tako stidljiva.
“Šta, ovaj, želiš da budeš?”
“Želim da poziram gola umetnicima”
Nemogu da kažem da sam ovo očekivao od nje. Mislim, nije ona neka čistunica. Na fakultetu je protrčala gola kroz masu (mada, to je i onako bio isključivo ženski univerzitet) i jednom smo išli na nudističku plažu u Sejnt Džonu. Ali njeno najskorije iskustvo sa golotinjom u javnosti bila je situacija u kojoj joj je spao bikini na javnom bazenu, što ju je prestravilo. A nije se nikada ni bavila umetnošću, mada ju je puno volela. Pa sam stoga morao da pitam “Zašto?”.
“Nisam sigurna,” rekla je “sviđa mi se ideja. Konačno sam se sprijateljila sa svojim telom i mislim da bi ovo moglo da bude zabavno!”
Sa druge strane, zašto da ne!? Ona je prelepa kada je gola. Nije holivudski savršena, ali je izazovna i seksi. Ali opet, da li je postojalo nešto što mi je prećutkivala? Zašto bi 38-godišnja majka sa karijerom socijalne radnice i već popunjenim danom imala ovakve potrebe? Da li je bila nezadovoljna onim što je dobijala kod kuće? Ali, ja nisam mašina!
Smatrao sam da nije previše mudro da je ispitujem o njenim motivima u ovoj fazi. Samo sam je pitao da li je dobro promislila da će imati hrabrosti da se pojavi, popne na platformu i skine.
“Mislim da ću imati”, rekla je. Zurio sam u put pred nama i odjednom mi je ideja o Kimberli koja donira svoje telo umetnosti postala prava i dobrodošla avantura koja će razmrdati našu svakodnevnicu.
“Samo napred”, rekao sam.
 
Unajmila ju je lokalna umetnička škola —za 20$ na sat i odmah je krenula da se sprema za svoj debi. Našla je internet stranicu koja je nudila savete akt modelima, ćaskala je sa nekoliko modela i počela da eksperimentiše sa pozama kako bi videla koje poze može da izdrži 5, 10, 20 minuta iz jednog pokušaja, kao i u kojim pozama bi mogla da ostane satima, ako se tako bude tražilo. Odlazio bi u podrum naše porodične kuće nakon što bih uspavao naše dve ćerke i imao šta da vidim – svoju ženu golu golcijatu sa rukama ka nebesima kako mirna poput Miloske Venere gleda svoju emisiju. I ja bih seo na kauč da gledam.
Ovo je postalo uobičajna praksa za naše letnje večeri. Nisam se nikad požalio. Sa vremena na vreme bi se priupitao da li je iskreno podržavam u ovom naumu ili sam pristao na tu ulogu iz pomodarskih razloga. Možda ću se prenuti iz ove faze i početi da je ubeđujem u suprotno. Da li je na pomolu bio trenutak poznat i kao “Na šta smo mi mislili?”
Njen veliki dan je došao samo nekoliko dana nakon Praznika rada. Bio je to tročasovni čas  tokom kojeg je bilo potrebno da zauzme niz kraćih i dužih poza. Bila je nervozna, ali odlučna. Poslala mi je SMS nakon što je obukla ogrtač. Vreme je bilo za nastup! Nisam osećao da je neophodno da je zaustavim, ali se u meni pojavila nervoza. Nisam bio zabrinut zbog sebe ili za nas. Ja sam bio zabrinut za nju i da bi sve ovo moglo imati ružan kraj, i da joj predstoji najgori trenutak u životu. Mislio sam da svi osim nas dvoje znaju da ona nije ono što se traži od akt modela – da nije dovoljno dobro građena. Ponekad, tokom moje karijere, umeo sam i ja da istrčim pred rudu ili da pokušavam da radim stvari koje nisu za mene. Bojao sam se da će se upravo takvo nešto i njoj desiti i da će otkriti nekakvu surovu istinu o sebi koja nama nije bila očigledna.
Poslao sam joj poruku – “Srećno!”. A iskreno sam verovao da će joj sreća biti potrebna. Onda sam odložio telefon i prisilio sebe na tri sta nekomuniciranja. Negde, sa druge strane grada grupa od 20 muškaraca i žena buljila je u moju golu ženu. Naravno, najviše su me brinuli muškarci. Kao neko ko vrlo dobro zna šta se mota po muškim glavama kada vide golu ženu znao sam da okruženje neće biti nikakva prepreka za prljave misli. A to nije nikakva umetnost. Odjednom sam shvatio da umesto da brinem o njoj, brinem o sebi! Kako sam samo mogao!
Konačno nakon čitave večnosti stigla je poruka. “Oduševljena sam”
Odlično.
Nešto kasnije to veče dok su se klinke  igrale pred večeru Kimberli je bila raspoložena da podeli više utisaka. “Bilo je divno” rekla mi je kroz šapat dok smo se petljali oko mašine za pranje sudova.
Izletelo mi je samo “Vau!”. Bio sam očaran energijom koju je imao njen glas. “Zaista?”
“O da”, rekla je, “svidele su im se poze i naš in­struktor Adriano je bio savršeni profesionalac”
Adriano?
“Tačno se videlo da ima iskustva u radu sa akt modelima. Nije gubio vreme na gluposti dok me je štao i vodio čas.”
Ne, stvarno: Adriano!?!
Bila je očarana, ne Adrianom, barem koliko se meni činilo, već celim događajem. Jedva da je mogla da dočeka sledeći čas, zakazan za dve nedelje. Kako se i taj pokazao podjednako uzbudljivim počela je da se oslobađa drugih obaveza kako bi imala više vremena za poziranje. Za svega nekoliko nedelja razvila je posao: otvoreni časovi crtanja nedeljom popodne, časovi na dva lokalna univerziteta… Jedna organizacija ju je pozvala da pozira duže od 5 sati zavaljena u stolicu za ljuljanje. Počela je da priča kako će napraviti vizit karte i sajt.
A nije da je posao bio lak. Umeo je da bude i prilično umarajući i često bi pominjala koliko ima dubine u onome što radi. Instruktori se trude da preduzmu sve korake i osiguraju privatnost, prekrivaju prozore i zatvaraju vrata, a najbolji među njima, kao Adriano, unesu u celu atmosferu i dozu ozbiljnosti kojom se iskazuje naročito poštovanje prema ranjivosti modela. Ćaskanje koje nije vezano za temu časa je strogo zabranjeno. Tokom dugih časova kada je potrebno markirati Kimberlino telo kako bi mogla da zauzme istu pozu po povratku sa pauze, Adriano bi joj do u detalj objasnio svaki korak koji treba preduzeti. Prvo joj najavi da će joj prići, onda da će kod njenih ruku, nogu kolena i laktova postaviti trake kako bi obeležio njenu tačnu poziciju. To je pristup polaganog prilaska kako bi se izbegla mogućnost da se izbegne eventualna neprijatna situacija sa golom ženom – tačnije izne­nadni šamar.
A onda tu je i pitanje seksualnosti. Ne može se pobeći od činjenice da od trenutka kada Kimberli skine svoj ogrtač i odloži ga sa strane, prisutni počinju da je odmeravaju. Nisam mogao, a da se tokom jednog našeg razgovora koji smo vodili nekoliko meseci po otpočinjanju njene karijere ne zapitam da li je seksusalno uzbuđuje to što gola sedi na pijedestalu. Ona je takođe razmišljala na ovu temu i onda je, najverovatnije samo da bi me ućutkala, rekla “Ne, ne uzbuđuje me. Ali se osećam izuzetno seksi kada se spuštam niz hodnik u mom ogrtaču. Svi znaju zbog čega sam tu i svi me gledaju.”
Čekaj! Najviše je sama sebi seksi u ogrtaču!?
OK, to sad mene uzbuđuje!
Međutim, ona je vrlo brzo spljeskala sve moje tinejdžerske snove. “Ali nije u tome fora” rekla je “Poze koje radim mi puno znače. Dobijam puno inspiracije. Poziranju se radujem baš koliko i godišnjem odmoru.”
Izgledalo je da je Kimberli pronašla novu osobu u sebi, osobu koja se sve ovo vreme krila ispod njene odeće. Nema ništa uzbudljivije od žene koja voli ono što radi i zato sam bio srećan zbog nje. Ali, u isto vreme i zbunjen. Da li se moja žena preobražava u drugu osobu? I ako je to tako, gde sam tu ja i znači li da se polako razdvajamo? Želeo sam da upoznam i ovu novu Kimberli.
Moj sledeći korak je bio jasan. Morao sam da odem i vidim svoju ženu golu!

Nedelju dana nakon toga, krenuo sam sa Kimberli na otvoreni čas crtanja na lokalnom koledžu. Ona je sa sobom po­ne­la torbu sa neophodnim rekvizitima tj. njenim ogrtačem, a ja sam poneo blok za crtanje i komplet olovaka i uglja, upakovan u malu konzervu kupljenu to popodne. Soba je bila osvetljena kao za snimanje filma, sa stolovima postavljenim u krug po celoj sobi. Gledao sam umetnike kako su do­lazili – Azijatkinja, stariji gospodin, mladić sa tetovažom na vratu i nekih desetak drugih ljudi. Većina su bili profesionalci koji su na ovakve časove dolazili kako bi ostali u kondiciji.
Prvih 15 minuta Kimberli je sedela mirno na kraju platforme, čekajući. Kada su se svi spremili, ustala je, okrenula se i skinula svoj žuti ogrtač. “Kada se skidam, skidam se brzo” upozorila me je lepo, na vreme. “To je način da pokažem da znam šta radim i da ne moraju da se trude da bih se osećala prijatno”
Stojala je okrenuta leđima, sa rukama iznad glave, na svega metar od mene. Otvorio sam svoj blok i gledao druge umetnike kako počinju sa skiciranjem. Jedan čovek je počeo da je skicira sa boka, na način koji je više nagoveštavao njeno prisustvo. Butine, stomak, brada sve je to izranjalo iz njegovih pokreta olovkom. Ovaj drugi, do njega je napravio realističniji prikaz koji je prikazivao moju ženu s preda. Njeno lice je bilo snažno, sa smislom i fokusiranim pogledom. Njene grudi su bile stamene i jasno iscrtane. Treću umetnik, dečko sa tetovažom, je napravio mali kolaž delova njenog tela. Uglavnom ruku, njene guze. I bili su savršeni. Njega sam pažljivo motrio.
U sledećoj pozi okrenula se ka meni. Počinjao sam da primećujem delove njenog tela koje ranije nisam umeo da vidim. Udub­ljenje na kolenu, nabore iznad njenih butina, njenu ključnu kost. Nisam ni znao da ima ključnu kost. I kako sad ja to uopšte da to nacrtam. U principu nemogu da samo nacrtam neku liniju. Moram da senčim da bi pokazao kako se tačno prostire. Sledeće, primetio sam njene listove. Uvek je tvrdila da su ogromni i tek sam se sada uverio da je to tačno. Sećam se jednog našeg puta u San Francisko dok smo se još zabavljali. Ja sam umirao pentrajući se po ulicama, dok je njoj to sve bilo čas posla. Sada sam skapirao i zašto. Ona je predodređena za pentranje.
U pauzama između promene poza sklupčala bi se na kolenima. Sređivala je rekvizite. Kada bi se nagnula njene grudi bi se zanjihale lagano dok bi ona ravnala kocke na kojima je sedela ili pomerala medicinku koju je nosila kako bi imala gde da osloni nogu pri zahtevnijim pozama. Ovo su bili trenuci u kojima je bila najizloženija. Umetnici bi odvratili pogled ali ja nisam mogao. To je bila moja supruga – ista ona koja se u našem domu vrtela po spavaćoj sobi pred tuširanje.
U sledećoj pozi je čučnula i jednu ruku digla ispred sebe. Buljio sam neprekidno i primetio da je posle nekoliko trenutaka prestala da bude ona. Postala je niz izazova – rame, ruka, butina, čak i njen podbradak. Ona je bila svesna svakog dela njene poze, jer je sve to pažljivo isplanirala – a ja sam sve to tek morao da otkrijem, deo po deo, kao prvi put kada sam je upoznao i kao što sam je upoznavao iz dana u dana tokom naše veze. Svaki deo je zahtevao da bude istražen pažljivo sve dok se nisu spojili u jedinstvenu sliku, u prepoznatljivo telo. I to je bila ona – duša u telu.
U jednom trenutku je bacila pogled na mene. Nije se nasmejala. Nije mi namignula. Ali me je to skamenilo. Imao sam osećaj da se Mona Liza odjednom okrenula ka meni i pogledala me na milisekundu i onda se vratila u svoj spokoj, da gleda u beskonačnost, ostavljajući me uzbuđenog. Prostrelila me je tim pogledom, potpuno praznim, i postao sam svestan da apsolutno zna šta radi. I da bilo je neprijatnosti. Sa moje strane jer sam sumnjao u nju da će moći da iznese sve ovo.
Namestio sam stolicu, spremio svoj blok i usmerio svoju pažnju na slikanje. Model neće biti u stanju da izdrži dugo u toj pozi. Uzeo sam olovku i počeo da crtam.