BRONHIJALNA ASTMA (engl. bronchial asthma), hronični inflamatorni poremećaj disajnih puteva u kome značajnu ulogu imaju mnoge ćelije, uključujući mastocite, eozinofile i T-limfocite. Kod obolelih ta inflamacija uzrokuje simptome koji su obično u vezi sa difuznom varijabilnom opstrukcijom disajnih puteva koja je uglavnom reverzibilna, bilo spontano ili posle primene lekova. Inflamacija takođe uzrokuje i povećanje osetljivosti na različite stimuluse. Ključni poremećaj u slučaju astme je izmenjeni bronhijalni odgovor koji se ispoljava kao povremena ekscesivna kontrakcija traheobronhijalnih glatkih mišića sa hipersekrecijom submukoznih žlezda i edemom sluznice. Astma može da bude atopijska (alergenima uzrokovana, ekstrinzička) ili neatopijska, intrin-zička, koja obično nastaje nakon respiratorne infekcije usled koje zaostaje stalna inflamatorna reakcija disajnih puteva. Kod ovog tipa astme potom nespecifični stimulusi (iritirajući gasovi, hladan vazduh, napor, emocionalni stres) mogu da provociraju napade. Kliničko ispoljavanje ide od sasvim diskretnog ose-ćaja otežanog disanja, dugotrajnog suvog kašlja, pa do teškog gušenja sa piskanjem u grudima, čak sa fatalnim ishodom kod naj-težih oblika i neodgovarajuće terapije. U dijagnostici je ključno ispitivanje plućne fun-kcije kojim se obično utvrdi insuficijencija ventilacije opstrukcijskog tipa, obično reverzibilna, sa ili bez hiperinflacije. Normalna ventilacija ne isključuje astmu, pa je u takvom slučaju potrebno uraditi bronhoprovokacijski test sa metaholinom (v. bronhoprovokacijski test). Potrebno je uraditi i alergološko ispitivanje. Astma se, u zavisnosti od težine i kli-ničke slike, leči primenom bronhodilatatora i inhalacionih ili sistemskih glikokortikoida.