DISEKCIJA (engl. dissection, lat. dissectio), jedan od prvih i najefikasnijih metoda u istraživanju građe životinjskog i ljudskog tela. 1. hirurški postupak preparisanja i izdvajanja anatomskih i tkivnih elemenata, organa i slojeva, prema anatomskim ili patološkim zonama razdvajanja, tako da preparisani organi, slojevi i tkiva ostanu nepovređeni (npr. disekcija nerva, disekcija tumora od okolnih tkiva). Ovo razdvajanje se može vršiti oštro ili tupo, ali uvek pažljivo; 2. rascepljenje šupljeg organa patološkim procesom, sa naknadnim prska-njem i daljim patološkim posledicama, npr. disekcija arterijske aneurizme (sa naknadnim krvarenjem), disekcija zida debelog creva zapaljivim procesom (sa naknadnom perforacijom), disekcija tkiva slezine hematomom uz naknadno krvarenje i sl.