DIURETIK (engl. diuretic), lek koji povećava izlučivanje mokraće. Diuretici po pravilu povećavaju i izlučivanje soli, jona Na i Cl, i zato se nazivaju „saliuretici”. U tom pogledu najjači su: bumetanid i furosemid, poznati kao diuretici Henleove petlje. Diuretici umerene snage su tiazidni diuretici: hidrohlorotiazid, hlortalidon, indapamid i dr. Najslabiji diuretici u pogledu izlučivanja soli i mokraće su: amilorid, spironolakton, triamteren, ali oni smanjuju eliminaciju jona K (diuretici koji štede kalijum), pa se koriste za korekciju hipokaleijemije koja može nastati kod primene tiazidnih diuretika. Soni diuretici se koriste za lečenje hipertenzije, edema i insuficijencije srca. Osmotski diuretici kao manitol ne povećavaju izlučivanje soli, već povlače vodu osmotskim putem pri vlastitom izlu-čivanju mokraćom i koriste se za lečenje povišenog intrakranijalnog pritiska. Neki blagi diuretici kao, acetazolamid, smanjuju lučenje očne vodice i koriste se za lečenje glaukoma.