DOZA JONIZUJUĆEG ZRAČENJA (engl. ionizing radiation dose). Kad je uveden merni sistem za određivanje količine jonizujućeg zračenja bila je moguća adekvatna primena zračne energije u radiologiji. Doze i jedinice doze predstavljaju stepen dejstva jonizujućeg zračenja na materiju. Postoji nekoliko vrsta doze: ekspoziciona doza, apsorbovana doza, ekvivalentna doza i doza za radioaktivnost. U internacionalnom sistemu mernih jedinica (SI sistem) ekspoziciona doza je kulon/Kg (C/Kg). To je
količina x ili gama zračenja koja u jednom Kg vazduha stvara količinu naelektrisanja od jednog kulona. Vansistemska jedinica je rendgen (R). Odnos je sledeći: C/Kg) = 3.876 R. Apsorbovana doza jonizujućeg zračenja se definiše kao energija bilo koje vrste zračenja koja se apsorbuje u nekoj masi. Godine 1962. uvedena je jedinica apsorbovane doze rad (radiation apsorbed dose) koja predstavlja energiju od 100 erga apsorbovanu u 1 g materije. U SI sistemu doza je grej. Da bi se uzeo u obzir i kvalitet jonizujućeg zračenja (stvaranje jonskih parova po jedinici puta) uvedena je ekvivalentna doza koja odgovara proizvodu apsorbovane doze i faktora kvaliteta koji predstavlja neimenovan broj od 1 do 20 (npr. x, gama zraci, elektroni imaju jedan, alfa zraci 20). Jedinica u SI sistemu je sivert (Sv). Ranije, vansistemska jedinica zračenja je bio rem (Roentgen equivalent for man and mammals). Odnos je 1 Sv = 100 rem. Za merenje radioaktivnosti jedinica doze u SI sistemu je bekerel (Bq), a vansistemska jedinica je kiri (Ci). Jedan kiri predstavlja aktivnost one količine radioizotopa u kojoj se svake sekunde dezintegriše 3,7 x 1010 radioaktivnih atoma istog izotopa. 1 Ci = 37 GBq (gigabekerel).