EMFIZEM PLUĆA (engl. lung emphysema), oboljenje koje karakterišu: trajno difuzno proširenje vazdušnih prostora, distalno od terminalnih bronhiola sa destrukcijom alveolarnih septuma, gubitak plućne elastičnosti i oštećenje plućne funkcije. Emfizem je u različitom stepenu uvek udružen sa razvijenim hroničnim bronhitisom (v. hronični opstruktivni bronhitis) kada nastaje zbog oslobađanja elastaze i drugih proteolitičkih enzima iz polimorfonukleara, a usled često ponavljanih upala u malim disajnim putevima (v. bolest malih disajnih puteva). Pluća su prepunjena vazduhom, u ekspirijumu dolazi do kolapsa malih bronhija i njihove opstrukcije. Uvek postoji ireverzibilna bronhoopstrukcija. Respiratorna insuficijencija dovodi do razvoja plućne hipertenzije i plućnog srca. Pres-tanak pušenja, primena bronhodilatatora, teofilinskih preparata i glikokortikoida uz fizi-kalnu rehabilitaciju (vežbe disanja) i kontinuiranu primenu kiseonika u malim protocima, mogu da uspore inače vrlo brzu progresiju bolesti. Emfizem može da bude i primarni, u oko 20% slučajeva, zbog urođenog nedostatka alfa-1-antitripsina koji inhibira proteolitičke enzime leukocita, a razvija se već u drugoj deceniji života.