EZOFAGUS (engl. oesophagus, lat. esophagus, oesophagus), jednjak. Vezivno-mišićni organ cevastog oblika, dug 25 – 27 cm koji se nalazi između ždrela i želuca. Jednjak se pruža od donje ivice prstenaste hrskavice grkljana ili donje ivice šestog vratnog pršljena odakle nastavlja ždrelo, do dvanaestog grudnog pršljena odakle se nastavlja želucem. Jednjak se može podeliti na tri topografska dela: početni ili vratni, srednji ili grudni i završni ili trbušni deo. Jednjak se pruža organskim predelom vrata, ulazi u grudnu duplju u kojoj zauzima predeo zadnjeg dela donjeg sredogruđa, prolazi kroz otvor jednjaka na dijafragmi i ulazi u trbušnu duplju završavajući se u nivou ulaznog ili kardijačnog otvora želuca. Zid ezofagusa čine četiri sloja, raz-ličitih histoloških karakteristika: sluznica (tunica mucosa), podsluznica (tunica submucosa), mišićni sloj (tunica muscularis) i spo-ljašnji vezivni sloj (tunica externa, t. adventitia). Na površini sluznice nalazi se debeo, zaš-titni epitel (pločasto-slojevit bez orožavanja). U podsluznici se nalaze ezofagusne žlezde koje se izlivaju na površinu epitela i vlaže ga. Mišićni sloj se u gornjoj trećini sastoji od poprečno-prugastih mišićnih ćelija, u srednjem sloju su ove ćelije pomešane sa glatkim mišićnim ćelijama, a u donjoj trećini su samo glatke mišićne ćelije. Kružno postavljene ćelije na gornjem kraju čine gornji ezofagusni sfinkter, a na donjem kraju,
na ulazu u želudac donji ezofagusni sfinkter. Kratak intraabdominalni segment ezofagusa umesto spoljašnjeg vezivnog sloja ima peritonealni omotač (tunica subserosa i serosa). Lumen jednjaka je delimično sužen usled pritiska susednih organa na njegov zid. Suženja postoje u nivou prstenaste hrskavice grkljana, luka aorte, levog glavnog bronha i otvora na dijafragmi.