HELIOTERAPIJA (engl. heliotherapy), primena svetlosne energije sunca u cilju lečenja. Ubraja se u najstarije vidove fizikalne terapije. Sunčeva svetlost koja dopire do zemlje sadrži 60% infracrvenih zraka, 35% vidljive svetlosti, 1 – 3 % ultravioletnih zraka i 2% ostalih zraka. Intenzitet sunčevog zračenja za-visi od godišnjeg doba, geografskog položaja, nadmorske visine, zagađenja vazduha, oblač-nosti i okoline. Biološko delovanje h. je stimulativno na mnoge procese u organizmu. Primena h. poboljšava subjektivno stanje, urav-notežava vegetativni nervni sistem, smanjuje osećaj bola, poboljšava turgor kože i smanjuje osetljivost kože na spoljne faktore, poboljšava imunološku aktivnost, povećava količinu hemoglobina i krvnih elemenata u krvi, reguliše povišene vrednosti holesterola, normalizuje nivo Ca i P u tkivima i dr. Pri nekontrolisanoj primeni h. mogu nastati sledeće neželjene posledice: opekotine, konjunktivitis, „snežno slepilo”, sunčanica, prekancerozne i kan-cerozne promene na koži