HRONIČNI RADIJACIONI SINDROM (engl. chronic radiation syndrome), skup simptoma i znakova koji su posledica delovanja malih doza jonizujućih zračenja na dva radiosenzitivna tkiva ili više njih. Maksimalno dozvoljena godišnja doza predstavlja gor-nju granicu malih doza i iznosi 20 mSv. Ispod ove doze ne očekuju se nestohastički efekti radijacije, a verovatnoća stohastičkih svedena je na najmanju meru. Stohastički efekti ne zavise od doze (mogu nastati pri svakoj dozi), a verovatnoća da se pojave u linearnoj je korelaciji s veličinom doze (maligna oboljenja, genetske malformacije). Nestohastički efekti mogu nastati samo iznad određene doze (postoji prag doze). Za radioosetljiva tkiva (koštana srž, očno sočivo) ona iznosi 150 mSv, a za ostala 500 mSv. Hronični radijacioni sindrom nastaje pri eksternoj radijaciji, internoj radijaciji ili kombinovano (pri eksterno-internoj radijaciji). Promene se ispoljavaju prvenstevno na radioosetljivim tkivima. U koštanoj srži nastaje hipoplazija s hroničnom citopenijom, prolazna hipercelularnost ili je srž specifično izmenjena u smislu mijelodisplazije, mijeloproliferacije ili leukemije. U perifernoj krvi morfološke ili funkcionalne promene ispoljene su na jednoj, dve ili sve tri krvne loze. Na očnom sočivu razvija se radijaciona katarakta, najčešće počinje supkapsularno na zadnjem polu, progresivna je i vremenom obuhvata i nukleus. Na koži se razvija hro-nični radiodermatitis, koji u početku zahvata pretežno epiderm (reverzibilne promene), kasnije zahvata derm i sve slojeve kože oštećujući i kost. Mogu se razviti planocelularni i bazocelularni karcinom kože. Reproduktivne ćelije gonada i embriona spadaju u izrazito
radiosenzitivne.