KARANTIN (engl. quarantine), protivepidemijska mera, kojom se na određeno vreme odvajaju i nadziru ljudi, životinje i predmeti, za koje se sumnja da su zaraženi opasnim epidemijskim i infektivnim bolestima, a pre svega: kugom, kolerom, žutom groznicom, velikim boginjama, pegavcem i povratnom groznicom. Naziv je nastao u XV veku, od italijanske reči quaranta (četrdeset), pa su svi oboleli bili u izolaciji 40 dana, bez obzira na dužinu inkubacije. Izolacija putnika vrši se u pomorskim i rečnim lukama ili u tzv. sanitarnom kordonu, koji se nalazi uz državnu granicu ili okružuje područja epidemijskih ili endemskih bolesti. Izolacija leproznih boles-nika je preteča karantina. Među prvim gra-dovima u svetu koji su uveli karantin bio je Dubrovnik, 1377. godine, a u Srbiji postoji još u XVIII veku. Propisi su uvedeni u vreme prve vlade kneza Miloša (1829). Sanitarne i karantinske propise danas dala je Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i oni se stalno usklađuju i usavršavaju. Razlikuju se: apsolutni ili potpuni k. , ograničenje slobode kretanja osoba izloženih zaraznoj bolesti tokom perioda koji ne prelazi najdužu inku-baciju za tu bolest, u cilju sprečavanja kontakta sa osobama koje nisu bile izložene; modifikovani k. , obuhvata selektivno, delimično ograničenje slobode kretanja, kontakata, obično na osnovu poznatih ili pretpostav-ljenih razlika u osetljivosti, a vezanih za opasnost širenja bolesti. Primeri su: zabrana deci da pohađaju školu, zadržavanje vojnih lica u kasarni itd. Ova mera obuhvata: a . zdrav-stveni nadzor tj. strogu medicinsku ili drugu kontrolu kontakata, u cilju brzog prepoznavanja infekcije ili bolesti, ali bez ograničavanja njihovog kretanja; b . segregaciju tj. izdvajanje dela pripadnika neke grupe, od ostalih, radi kontrole ili posmatranja (npr. sanitarnog kordona radi zaštite nezaraženih od zaraženih delova populacije).