„Ne mogu da se odreknem slatkih stvari, a želim da smršam”. Ovo je jedna od najčešćih rečenica koja se može čuti na svakom koraku: i na poslu, i u kafiću, i u teretani, i kod lekara… Šećeri se nalaze prirodno u voću, povrću, mleku, medu… Ali ih ima i u gotovo svim proizvodima koje kupujemo u supermarketu.  Pored slatkoće obezbeđuju ukus, teksturu i boju i produžuju rok trajanja hrani i piću. Budući da je šećer prisutan u svakodnevnoj ishrani i da je nemoguće izbaciti sasvim, jer bi to bio beznadežan poduhvat, treba preduzeti neke druge korake a ne odricati se slatkih stvari.
„Ne mogu da se odreknem slatkih stvari, a želim da smršam”. Ovo je jedna od najčešćih rečenica koja se može čuti na svakom koraku: i na poslu, i u kafiću, i u teretani, i kod lekara… Šećeri se nalaze prirodno u voću, povrću, mleku, medu… Ali ih ima i u gotovo svim proizvodima koje kupujemo u supermarketu.  Pored slatkoće obezbeđuju ukus, teksturu i boju i produžuju rok trajanja hrani i piću. Budući da je šećer prisutan u svakodnevnoj ishrani i da je nemoguće izbaciti sasvim, jer bi to bio beznadežan poduhvat, treba preduzeti neke druge korake a ne odricati se slatkih stvari. Pa šta onda možemo da uradimo za sebe, za koliko treba da smanjimo unos slatkiša kako bismo imali vitko telo i koje „pametne” zamene postoje za šećer?
 
Najnoviji svetski vodič za decu i odrasle uslovno određuje dnevne preporuke unosa šećera. Zaključak je da unos šećera treba smanjiti u svim populacionim grupama, ali to ne znači da šećer ne treba uopšte unositi već ga smanjiti na 10 posto od dnevnih energetskih preporuka, odnosno na 200 kalorija. Treba znati i da 100 grama unetog šećera iznosi 400 kalorija, što može da se izgubi, na primer, jednim odlaskom na čas zumbe.
Šećeri su se uvek konzumirali, i ranije su se jeli kolači, ali nije bilo svaki dan kolača i ljudi su više hodali i radili nego danas. Nije se svaki dan usput pojelo nešto slatko, štaviše, retko se to dobijalo. Danas je ponuda ogromna jer su niske cene, a svi ti proizvodi imaju i šećere i masti zajedno – ističe profesor dr Budimka Novaković, sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.
 
Izbalansirana ishrana – pun pogodak
 
Biomolekularni naučnici savetuju raznovrsnost u ishrani a ne da prestanemo da uživamo u omiljenoj hrani. Neophodno je izbalansirati ishranu jer preteran unos kalorija iz bilo kog izvora, sa nedovoljnom potrošnjom energije, povezuje se sa povećanjem rizika od prekomerne težine i bolesti povezanim sa gojaznošću. Tu nam u pomoć mogu „priteći” veštački zaslađivači, koji su nam odlični saveznici u kontroli težine. Možemo da koristimo i namirnice sa smanjenom energetskom vrednošću poput proizvoda koji su zaslađeni stevijom. Dobro je imati na umu da su zaslađivači slađi od šećera 200 i više puta i da se koriste umalim količinama da bi se postigao sladak ukus. I naravno – nisu štetni.Osim toga, zaslađivači se ne metabolišu u organizmu pa se većina njih izlučuje u nepromenjenom obliku, što je njihova dobra osobina. Ovo je dokaz da uz redovnu fizičku aktivnost i izbor hrane i pića sa manje kalorija a omiljenim slatkim ukusom može se voditi računa o izbalansiranoj ishrani.
 
Niskolorijski zaslađivači kao dobar izbor
 
Šećer je među vodećim „krivacima” za prekomernu telesnu masu zbog čega stručnjaci smatraju da ga treba zameniti niskokalorijskim zaslađivačima.Zaslađivači su idealan način da se sačuva uživanje u hrani a istovremeno potstakne osoba na pridržavanje određenog načina ishrane.Istraživanja pokazuju da niskokalorijski zaslađivači ne izazivaju glad niti povećavaju potrebu za slatkimim i potrebni su u savremenom načinu života. Zato je dobar izbor kada se čaj, kafa, limunadazaslađuju veštačkim zaslađivačem. Čak i dijabetičari mogu da zaslađuju napitke niskokalorijskim zaslađivačima, kao i trudnice.
– Veštački zaslađivačimogu biti neklorijski i niskokalorijski i imaju od 0 do 4 kalorije po gramu. Mogu da budu veoma korisni u održavanju poželjne telesne mase i smanjenju rizika za prekomernu telesnu masu i gojaznost – pojasnila je profesor dr Budimka Novaković.