Ako neka osoba ima dnevne energetske potrebe 1.500 kcal onda ona može da unese 35,5 g dodatog šećera, što odgovara meri od 7 kašičica šećera
U medijima se često priča o tome da je jedna od bitnih stavki pravilne ishrane ograničavanje unosa šećera u organizam. Ali, nije sasvim jasno, koliko zapravo smemo slatkih stvari da popijemo ili pojedemo, a da ne prekoračimo preporuke eksperata.
Ako neka osoba ima dnevne energetske potrebe 1.500 kcal onda ona može da unese 35,5 g dodatog šećera, što odgovara meri od 7 kašičica šećera
U medijima se često priča o tome da je jedna od bitnih stavki pravilne ishrane ograničavanje unosa šećera u organizam. Ali, nije sasvim jasno, koliko zapravo smemo slatkih stvari da popijemo ili pojedemo, a da ne prekoračimo preporuke eksperata. Jer, ukoliko iz dana u dan prekoračujemo unos preporučenih količina to može da rezultira prekomernom telesnom masom, gojaznošću, insulinskom rezistencijom, dijabetesom, povišenom vrednošću triglicerida, a posledično i kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima.
Kako ističe profesor dr Budimka Novaković, dijetoterapeut sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, količina dnevno unetog šećera zavisi od dnevnih energetskih potreba čoveka koje su vrlo različite. U odnosu na dnevne energetske potrebe količina dodatih šećera ne bi trebala da prelazi 10%. Na primer, ako neka osoba ima dnevne energetske potrebe 1.500 kcal onda ona može da unese 35,5 g dodatog šećera.
Koliko je zapravo to kašičica šećera, čokolade, komada keksa ili čaša zaslađenog soka?
– Navedena količina šećera, 35,5 g je: 7 kafenih kašičica, a koliko ima šećera u jednoj kockici čokolade, jednom keksu ili jednoj čaši zaslađenog bezalkoholnog napitka zavisi od količine dodatog šećera od strane proizvođača. Najbolji pokazatelj količine sadržaja šećera u nekom od pomenutih proizvoda jeste nutritivna deklaracija (sadržaj šećera u gramima na 100g/100mL proizvoda) i još je preciznije ako proizvođač navede količinu sadržanog šećera po jednom posluženju/porciji određenog proizvoda – objašnjava dr Novaković.
Da li su svi šećeri isti
Ljudi su često u nedoumici da li su svi šećeri isti, odnosno da li je, na primer, smeđi šećer zdraviji od belog i po čemu se razlikuju. Jedna od najčešćih nedoumica je i da li je med bolji izbor od belog šećera.
– Nema razlike između belog i smeđeg šećera. Razlika je u stepnu rafinacije, beli šećer je potpuno rafinisan šećer, smeđi šećer je nerafinisan šećer. Energetska vrednost belog i smeđeg šećera je potpuno ista. Med sadrži veliku količinu šećera: fruktozu 28-41% i glukozu 22-35%, ima visok glikemijski indeks te svakodnevno konzumiranje meda nije nutritivna preporuka. Ako govorimo o uticaju na zdravlje ljudi svi šećeri imaju istu ulogu u organizmu čoveka, ako ih koristimo u prekomernim količinama imaju iste neželjene posledice – smatra dr Novaković.
Skriveni šećeri
Osobe koje su na dijeti često govore da vode računa da slučajno ne konzumiraju „skrivene šećere” koji se nalaze u mnogim kupovnim namirnicama. Međutim, profesorka Novaković ističe da ne postoje skriveni šećeri jer na svakom pakovanju namirnice postoji hemijska deklaracija i nutritivna deklaracija iz kojih se može saznati koji je šećer korišćen i koliko šećera sadrži neka namirnica.
– Postoje prirodno sadržani šećeri i najviše su zastupljeni u voću – dodaje dr Novaković.
Šećera se ne treba u potpunosti odricati
Lekari savetuju da građani ne treba u potpunosti da izbace šećer iz upotrebe, a da za one koji ne žele da unose višak kalorija postoji izbor – niskokalorijski zaslađivači.
– Šećer ima različite fiziološke uloge u organizmu čoveka i postoje preporuke kada treba unositi dodate šećere i koliko ih treba konzumirati. Upotreba niskokalorijskih zaslađivača je opravdana jer omogućava uživanje u slatkom ukusu bez dodavanja šećera. Niskokalorijski zaslađivači smanjuju energetsku gustinu namirnica te mogu da smanje rizik za prekomernu telesnu masu, gojaznost i posledične bolesti – ističe profesor dr Budimka Novaković.