KONTRASTNI SNIMAK
(engl. contrast x ray), radiografija nekog organa ili patološke promene u tom organu, načinjena uz
upotrebu pozitivnog i/ili negativnog kontrastnog sredstva. Kontrast na snimku je razlika u optičkoj
gustini, odnosno stepenu crnine dve susedne površine osvetljenog i obrađenog rendgen filma. Treba
težiti optimalnom kontrastu, dobroj crnini snimka (optičkoj gustini) i što većoj oštrini. U čovečijem
telu rendgenolog razlikuje svetlinu (od vazduha i raznih gasova), polusenku (od masnog ili mišićnog
tkiva) i senku (kosti i fiziološka skrečavanja). Kontrastno sredstvo je ona supstanca koja apsorbuje
rendgenske zrake manje ili više od telesnih tkiva ili organa. U prvom slučaju kontrastna sredstva su
negativna, a u drugom pozitivna. Negativna kontrastna sredstva su vazduh, kiseonik, ugljen-dioksid.
Pozitivna kontrastna sredstva su soli barijuma i joda. Metode kojima se prave radiografije sa
pozitivnim kontrastom su: skopija i grafija gastrointestinalnog trakta, angiografija, limfografija,
bronhografija, intravenska holangioholecistografija, intravenska urografija, mije-lografija,
sijalografija, fistulografija. Negativno kontrastno sredstvo upotrebljava se kod
pneumoretroperitoneuma, pneumoperikarda, dijagnostičkog pneumotoraksa, pneumoencefalografije.