MENINGOKOKNI MENINGITIS
(engl. meningococcal meningitis, lat. meningitis meningococcica), infekcija mekih moždanica
Neisseriom manngitidis, koja do njih dospeva krvnom strujom. Simptomatologija bolesti je najčešće
tipična za bakterijski meningitis, mada mogu da se jave inaparentni i fulminantni oblici oboljenja.
Pored ukočenog vrata i drugih meningealnih znakova prisutni su povišena temperatura, glavobolja i
povraća-nje. Pospanost, konfuznost i drugi poremećaji svesti mogu biti praćeni konvulzijama i
različitim neurološkim poremećajima. Pro-mene na koži u vidu petehija, makulopapulozne ospe ili
krvnih podliva različite veličine nalaze se kod 3/4 obolelih. Infekcija herpes virusom često prati
oboljenje. U ranoj fazi bolesti cerebrospinalna tečnost (CST) može ostati bistra i pored prisustva
bakterija u njoj, da bi u daljem toku postala zamućena, sa velikim brojem polimorfonuklearnih
leukocita, sniženim vrednostima šećera i hlorida i povišenim vrednostima belančevina. Dijagnoza
bolesti postavlja se na osnovu kliničke slike i izolacije bakterije iz krvi i CST. Epidemiološki podaci
korisni su u vreme epidemije, odnosno u endemijskim krajevima. Lek izbora je penicilin G, a
alternative u slučaju izolovanja rezistentnih sojeva, odnosno preosetljivosti bolesnika mogu biti cealosporini
III generacije i hloramfenikol, uz koje se primenjuju simptomatske mere i sredstva za
smanjenje povišenog intrakranijumskog pritiska. V. meningitis, meningokokna bolest, meningokokna
sepsa.