MRTVAČKA UKOČENOST
(engl. post-mortem stiffening, rigor mortis, lat. rigor mortis) postmortalna ukočenost mišića. Jedna
od lešnih osobina (v. lešne osobine). Skoro uvek joj prethodi primarna, a sledi sekundarna mrtvačka
mlitavost (v. mrtvačka mlitavost). U retkim slučajevima ukočenost se razvija bez primarne mlitavosti
(v. kadaverički spazam). Zahvata poprečno-prugastu i glatku muskulaturu. Posledica je prestanka
oksidativnih procesa posle smrti i sledstvenog pada koncentracije ATP-a. Intenzitet, brzina nastanka i
trajanje zavise od razvijenosti muskulature, mikroklimatskih uslova i stanja organizma pre smrti (npr.
bolja izraženost ukočenosti kada je smrti prethodilo grčenje mišića bilo kog porekla). Zahvata srce i
dijafragmu oko pola sata posle smrti, a posle 1 do 2 sata i skeletnu muskulaturu, u kojoj je potpuno
razvijena posle 6 do 8 sati. Gubi se usled putrefakcionih promena mišića nekoliko dana posle smrti.
Navedeni ritam promena koristi se u foren-zičkoj praksi za orijentaciono određivanje vremena smrti.
Treba je razlikovati od ukočenosti mišića koja nastaje kao posledica dejstva vrlo visoke ili niske
temperature (v. karbonifikacija, v. smrzavanje).