MULTIPLA ENDOKRINA NEOPLAZIJA, MEN
(engl. multiple endocrine neoplasia), grupa retkih bolesti uzrokovanih genetičkim poremećajima koji
dovode do hiperplazije i hiperfunkcije dve ili više komponenti endokrinog sistema. Razlikujemo tri
zasebna tipa multiple endokrine neoplazije: tip I, tip II, i tip III. Svi se oblici prenose na autosomno
dominantan način sa različitom učestalošću ekspresije. Naziva se i multipla endokrina adenomatozna,
pluriglandularna adenomatoza, poliendokrina adenomatoza i poliendokrinom. Multipla endokrina n.
tip I , oblik koji obuhvata tumore hipofize, paratiroidnih žlezda i ćelija ostrvaca u pankreasu, uz
visoku incidenciju peptičkih ulkusa i nekada sa Zollinger-Ellison sindromom. Uzrokuje je genetički
poremećaj na dugom kraku hromozoma 11. Naziva se i Wermerov sindrom; multipla endokrina n. tip
II , varijetet koji karakterišu medularni karcinom štitne žlezde, feohromocitom (često bilateralni i
multipli) i paratiroidna hiperplazija. Naziva se i Sippleov sindrom i multipla endokrina n. tip IIA;
Multipla endokrina n. tip III, oblik koji podseća na tip II, samo što je ovde paratiroidna hiperplazija
retka, prosečno preživljavanje kraće, mogu se javiti marfanoidni telesni habitus, izobličujući neuromi
na usnama, bukalnoj mukozi, jeziku, neurofibromi kože, ganglioneuromi gastrointestinalnog trakta,
zadebljani kornealni nervi i mrlje boje bele kafe. Naziva se i sindrom mukoznih neuroma i multipla
endokrina n. tip IIB.