OPTIČKA AKTIVNOST
(engl. optical activity), 1. osobina nekih supstanci da obrću ravan propuštene polarizovane svetlosti
na levu ili na desnu stranu. Pojava je posledica nesi-metrične građe molekula koji mogu postojati u
dva prostorna oblika (optički izomeri), i odnose se jedan prema drugom kao predmet i njegov lik u
ogledalu. Označavaju se prefiksima d- i l-, prema smeru obrtanja polarizovane svetlosti. Belančevine
u biljnim i životinjskim organizmima sastavljene su isključivo od l-aminokiselina, a glukoza se u
prirodi javlja isključivo kao d-glukoza; 2. sposobnost očnih i neuralnih struktura da učestvuju u
percepcijama, transmisiji i prepoznavanju aktivnosti vidnog procesa.