OS
(engl. bone, lat. oss), kost. Organ i deo skeleta nastao okoštavanjem vezivnog ili hrskavičavog tkiva.
Površinu kosti pokriva tanka, beličasta vezivna opna koja se naziva pokosnica (periost). Delovi kosti
koji ulaze u sastav zgloba nisu pokriveni na tom mestu pokosnicom već zglobnom hrskavicom. Ispod
pokosnice nalaze se dve vrste koštanog tkiva: zbijeno i sunđerasto. Zbijeno tkivo (supstancija
kompakta) gradi površinski sloj, za razliku od sunđerastog koštanog tkiva (supstancija spongioza)
koje ispunjava dublje delove kosti. U odnosu na oblik i građu, kosti se dele na: duge, kratke,
pljosnate i nepravilne. O. etmoidale (engl. ethmoidal b., lat. o. ethmoidale), sitasta kost. Neparna
kost lobanje umetnuta u sitasti urez čeone kosti, postavljena između čeone kosti koja se nalazi ispred i
klinaste kosti koja se nalazi pozadi. Učestvuje u izgradnji prednje lobanjske duplje, očne i usne
duplje. Sastoji se od četiri dela: horizontalnog lista ili rešetaste pločice (lamina kribroza), uspravnog
lista (krista gali i lamina perpendikularis) i dve bočne mase (labirintus etmoidalis). Unutar labirinta
nalazi se mnoš-tvo koštanih ćelijica koje zajedno grade sitasti sinus (sinus etmoidalis); o. frontale
(engl. frontal b., lat. o. frontale), čeona kost. Neparna kost koja izgrađuje prednji deo krova i baze
lobanje. Sastoji se od dva dela: uspravnog i horizontalnog, koji su spojeni duž prednje ivice čeone
kosti. Uspravni deo ili ljuska čeone kosti (skvama frontalis) gradi prednji deo krova lobanje.
Horizontalni deo se sastoji od središnjeg ili nosnog dela (pars nazalis) i dva bočna ili orbitalna dela
(partes orbitales), koji grade krov očne duplje. Oba orbitalna dela povezana su napred nosnim delom,
a razdvojena pozadi dubokim sitastim urezom u koji se uvlači rešetasti list sitaste kosti. U
unutrašnjosti kosti, na mestu spoja uspravnog i horizontalnog lista nalazi se čeoni sinus (sinus
frontalis); o. kokcigis (engl. coccygeal b., lat. os coccygis), trtična kost. Mala kost koja je bazom
usađena uz vrh krsne kosti. Učestvuje u izgradnji distalnog dela kičmenog stuba. Nastaje srastanjem 4
– 5 trtičnih pršljenova; o. kokse (engl. hip b., lat. o. coxae), karlična kost. Parna, pljosnata kost
nepravilnog oblika koja učestvuje u izgradnji prednjeg i bočnih delova karlice. Sastoji se od tri
prvobitno odvojene kosti: bedrene (os ilijum), preponske (os pubis) i sedalne (os ishi), koje
međusobno srastaju u predelu čašice (v. acetabulum). Unutar čašice karlične kosti vidi se
polumesečasta zglobna površina za spoj sa glavom butne kosti (v. artikulacio kokse, zglob kuka); o.
kuneiforme (engl. cuneiform b., lat. o. cuneiforme), klinasta kost. Kratka kost klinastog oblika.
Postoje tri klinaste kosti: spoljašnja, srednja i unutrašnja, koje učestvuju u izgradnji skeleta stopala;
o. lunatum (engl. lunate b., lat. o. lunatum), polu-mesečasta kost. Kratka kost ručja, koja predstavlja
drugu kost proksimalnog reda ručja, i nalazi se između čunaste kosti koja je spolja i troroglje kosti
koja je unutra. Učestvuje u izgradnji zgloba ručja; o. okcipitale (engl. occipital b., lat. o. occipitale),
potiljačna kost. Neparna kost koja učestvuje u izgradnji zadnjeg dela krova i baze lobanje. Sastoji se
od četiri dela: bazilarnog, dva bočna i ljuskastog, koji okružuju veliki potiljačni otvor (v. foramen
magnum). Bazilarni deo se nalazi ispred velikog potiljačnog otvora, bočni spolja, desno i levo, a
ljuskasti pozadi ovog otvora; o. palatinum (engl. palatine b., lat. o. palatinum), nepčana kost. Parna
kost lica koja gradi zadnju trećinu tvrdog nepca i deo bočnog zida nosne duplje. Sastoji se od dva
lista, horizontalnog i uspravnog, koji su spojeni pod pravim uglom; o. parijetale (engl. parietal b.,
lat. o. parietale), temena kost. Parna, pljosnata kost koja učestvuje u izgradnji krova lobanje. Temene
kosti se međusobno spajaju unutrašnjim ivicama, duž sagitalnog šava; o. sfenoidale (engl. sphenoidal
b., lat. o. sphenoidale), klinasta kost. Neparna kost, koja učestvuje u izgradnji srednje lobanjske
jame, očne i nosne duplje, slepoočne i podslepoočne jame. Ova kost je poput klina umetnuta između
čeone i sitaste kosti koje su napred, slepoočnih kostiju koje su bočno i potiljačne kosti koja je pozadi.
Sastoji se od središnjeg dela ili tela i tri parna nastavka: velikog krila (ala major), malog krila (ala
minor) i krilastog nastavka (procesus pterigoideus); o. temporale (engl. temporal b., lat. o.
temporale), slepoočna kost. Parna kost koja gradi bočni deo krova i baze lobanje i u kojoj je smešten
organ čula sluha i ravnoteže. Sastoji se od tri nejednaka dela: ljuskastog, bubnog i petroznog, koji
srastaju u predelu spoljašnjeg slušnog kanala. Ljuskasti deo (pars skvamoza) ima dva lista: uspravni,
koji gradi deo bočnog zida krova lobanje, i horizontalni na kome se vidi donjovilična jama za spoj sa
glavom donje vilice. Bubni deo (pars timpanika) gradi prednji, donji i delimično zadnji zid
spoljašnjeg slušnog kanala. Petrozni deo (pars petroza) je najvažniji deo ove kosti. Ima oblik
trostrane piramide čija je baza okrenuta pozadi. Ovaj deo je poznat i pod nazivom piramida. U njemu
se nalaze delovi srednjeg i unutrašnjeg uva, a kroz njega se probijaju karotidni kanal, unutrašnji
slušni kanal i kanal živca lica; o. zigomatikum (engl. zygomatic b., lat. o. zygomaticum), jabučna ili
jagodična kost. Parna i mala kost koja se nalazi u gornje-spoljaš-njem delu lica. Gradi osobena
ispupčenja, jagodice lica.