PODELA OBDUKCIJE PREMA CILJU,
na patološko-anatomske (kliničke) i sudskome-dicinske. Kliničke obdukcije (patološko-anatomske)
su jednostavnije i po izvođenju i po zadacima koje treba da ispune. Dok su patološko-anatomske
obdukcije uglavnom ana-litičke, dotle su sudskomedicinske analitičko-sintetičke, odnosno
deduktivne. Osnovni cilj patološko-anatomskih obdukcija ostvaruje se u slučajevima jasne prirodne
smrti, gde treba ustanoviti svako pojedinačno oboljenje, protumačiti njihovu međusobnu vezu
(utvrditi glavno, sporedno i slučajno oboljenje). Kod ovih obdukcija spoljašnji pregled leša nema
poseban značaj (sem ukoliko se ne radi o oboljenjima kože ili onima koja se manifestuju na površini
tela), za razliku od sudskomedicinske obdukcije gde svaka povreda, promena ili zaprljanost kože
stranim sadržajem ima izuzetan značaj u objašnjenju mehanizma nastanka smrtnog ishoda, ili same
povrede i dr. Često sudskomedicinska obdukcija mora da otkrije one činjenice koje brižljivo skriva
rodbina umrlog, ili treba da uputi istragu u određenom pravcu shodno ustanovljenom nalazu, što se
može dobiti samo pravovremenom sudskomedicinskom obdukcijom. Je-dan od značajnih ciljeva
sudskomedicinske obdukcije je provera medicinskih dijagnoza i preduzetih postupaka lečenja.
Patološko ana-tomska obdukcija se radi po Zakonu o zdrav-stvenoj zaštiti, a sudskomedicinska po
Zakonu o krivičnom postupku i po nalogu suda.