SAMOUBISTVO
(engl. suicide), klasično se definiše kao čin kojim čovek sam sebi oduzima život, ili kao ponašanje
nanošenja sebi razornih povreda, usled kojih nastupa smrt. Označava sve one slučajeve smrti „koji su
direktna ili indirektna posledica pozitivnog ili negativnog čina same žrtve, koja zna kakva će biti
posledica tog čina“ (Durkheim, 1951.). Sa psihološkog stanovišta, samoubistva nisu je-dinstvena
grupa, već se klasifikuju u tri podgrupe: 1) kada osoba ne može da odgovori zahtevima i nije u stanju
da prihvati date okolnosti iz kojih „beži“, 2) kada osoba nije u stanju da agresivne impulse usmeri od
sebe, nego ih vraća u sopstvenu ličnost i 3) kada osoba za svoju tešku životnu poziciju okriv-ljuje
svoju okolinu, pa samoubistvo izvršava demonstrativno, čak i javno.