SISTEMA
(engl. system, lat. systema), sistem. Skup međusobno povezanih anatomskih struktura ili organa koji
grade funkcionalnu celinu. S. cardiovasculare (engl. cardiovascular s., lat. s. cardiovasculare ),
sistem odgovoran za krvotok – optok (cirkulaciju) krvi. Grade ga srce i krvni sudovi, koji sprovode
krv od srca do svih tkiva i vraćaju nazad do srca. Krvni sudovi (arterije, kapilari i vene) grade
zatvoren sistem kroz koji krv nepre-stano protiče zahvaljujući ritmičkim kontrakcijama srčanog
mišića. Kroz zidove najma-njih krvnih sudova, kapilara, vrši se nepres-tano razmena gasova između
krvi i ćelija tkiva. Složeni sistem krvnih sudova gradi celinu koja se naziva krvotok. Krvotok se deli
na mali ili plućni (v. cirkulus sangvinis minor) i veliki krvotok (v. cirkulus sangvinis major); s.
limfatikum (engl. lymphatic s., lat. s. lymphaticum), limfni sistem. Organski sistem koji grade: limfni
sudovi, limfni čvorovi i limfopoetski organi. Kroz limfni sistem cirkuliše limfa, deo međućelijske
tečnosti koja otiče u venski deo krvotoka. Limfa otiče limfnim sudovima koji prolaze kroz limfne
čvorove pre ulivanja u venski deo krvotoka. Limfopoetski organi su: krajnici (tonzile), grudna žlezda
(timus) i slezina (lien); s. nervosum (engl. nervous s., lat. s. nervosum), nervni sistem. Sistem koji
predstavlja osnovu adaptacione sposobnosti čoveka i njegovog opstanka. Nervni sistem teži
uspostavljanju skladnog odnosa prema sredini koja ga okružuje i uspostavljanju stalnosti i nepromenjivosti
uslova u unutrašnjoj sredini organizma. Karakterišu ga tri osnovne osobine: sposobnost
opažanja (senzorna funkcija), koja omogućava registrovanje promena u telu i spoljašnjoj sredini,
sposobnost integracije (asocijativna funkcija), koja omogućava tu-mačenje registrovanih promena i
sposobnost akcije (motorna funkcija), koja omogućava odgovor u vidu ciljanih i skladnih mišićnih
kontrakcija, ili sekrecije odgovarajućih žlezda. U odnosu na građu, nervni sistem se deli na centralni
(v. centralni nervni sistem) i periferni (v. periferni nervni sistem). U odnosu na funkciju, nervni
sistem se deli na somatski i vegetativni. Vegetativni nervni sistem kontroliše funkcije unutrašnjih
organa, žlezdi sa unutrašnjim lučenjem i glatke muskulature kože i krvnih sudova (v. autonomni nervni
sistem). Somatski ili cerebrospinalni nervni sistem učestvuje u opaža-nju promena u spoljašnjoj
sredini i kontroli dejstva poprečno-prugaste muskulature, tru-pa, ekstremiteta i pojedinih organa,
prvenstveno jezika, ždrela i grkljana; s. respiratorijum (engl. respiratory system, lat. sistema
respiratoria), v. aparatus respiratorijus; s. urogenitalis (engl. urogemital s., lat. s. urogenitale),
sistem mokraćnih i polnih organa. Sistem mokraćnih organa (v. organa urinarija) je odgovoran za
stvaranje mokraće kojom se završni produkti metabolizma uklanjaju iz krvotoka i izlučuju u
spoljašnju sredinu. Parni mokraćni organi su: bubreg, bubrežne čašice (male i velike), bubrežna
karlica i mokra-ćovod. Neparni mokraćni organi su mokraćna bešika i mokraćna cev. Polni organi (v.
organa genitalija maskulina, v. organa genitalija feminina) su osnovno seksualno obeležje muškarca i
žene. Odgovorni su za funkciju reprodukcije a stvaraju i luče polne hormone koji su odgovorni za
ispoljavanje osobina vezanih za pol.