SRČANI ZASTOJ
(engl. cardiac arrest ), prestanak rada srca, gubitak efikasne srčane funkcije sa posledičnim
prestankom cirkulacije; manifestuje se kliničkom slikom potpunog prestanka cirkulacije, koja
uključuje odsustvo svesti, odsustvo disanja ili hropac, odsustvo pulsa nad velikim arterijama i
mrtvački izgled. Može biti primaran , kao kod iznenadne fibrilacije komora ili primarne asistolije
(odsustvo električne aktivnosti srca) ili teškog oštećenja srčanog mišića, kada električna aktivnost
postoji ali ne i efikasne srčane kontrakcije (električna aktivnost bez pulsa), i sekundaran , kao onaj
koji nastaje usled alveolarne anoksije, asfiksije, iskrvarenja ili nastaje u toku nekoliko časova u
teškoj hipoksiji, usled plućnog edema ili upale pluća, šoka usled traume (hipovolemije), sepse,
dekompenzacije srca ili opstrukcije krvotoka (npr. masivne plućne embolije). Srčani zastoj zahteva
hitnu primenu odgovarajućih metoda oživljavanja (reanimacije). Trajno oštećenje mozga može nastati
ako je primarni srčani zastoj trajao duže od 5 minuta, a kod sekundarnog i posle reanimacije koja je
započela u vremenu kraćem od 5 minuta po nastanku srčanog zastoja, usled tkivne hipoksije koja mu
je prethodila.