STREPTOKOKNA SEPSA
(engl. streptococcal sepsis), generalizovana bakterijska infekcija uzrokovana najčešće
streptokokama grupe A i B, koja potiče iz nekog lokalnog žarišta, najčešće celulitisa, pneumonije, nekrotizirajućeg
fascitisa ili zagnojenog endometrijuma (v. sepsa). Bakterijemija streptokokom bez
lokalizovanog žarišta najčešće upućuje na eventualni endokarditis, apsces ili osteomijelitis.
Sekundarna žarišta koja nastaju u toku streptokokne sepse mogu biti: endokarditis, meningitis,
septični artritis, osteomijelitis, peritonitis ili apscesi visceralnih organa. Uz kliničke manifestacije
karakte-ristične za septično stanje, Cone i saradnici su 1987. god. opisali bolesnike sa toksičnim
šoknim sindromom sličnim toksičnom šok sindromu u toku stafilokokne infekcije, za koji se
pretpostavlja da je uzrokovan piroge-nim toksinom grupe A streptokoka. Sindrom je praćen
hipotenzijom, bubrežnom i respiratornom insuficijencijom. Za razliku od stafi-lokoknog šoknog
sindroma, streptokokni šok često nije praćen ospom i bakterijska kultura je pozitivna. Smrtnost je oko
30%. Lečenje streptokokne sepse podrazumeva antibiotsku terapiju uz opšte i posebne mere
održavanja funkcije vitalnih organa.