ŽELUDAC
(engl. stomach, lat. gaster), kesasto proširenje gastrointestinalnog trakta koje se nalazi između
ezofagusa i duodenuma. Delovi: kardija, fundus, korpus, pilorični ulaz, pilorus. Struktura korpusa: 1.
tunica mucosa, oblaže unutrašnju površinu želuca: a. jednoslojan cilindričan epitel koji formira
foveole gastrike u kojima se otvaraju glavne gastrične žlezde; b. lamina propria, rastresito vezivno
tkivo sa mnogo krvnih i limfnih kapilara, lutajućih ćelija i nekoliko limfnih čvorova; c. lamina
muscularis mucosae sastoji se od unutrašnjeg kružnog i spoljašnjeg longitudinalnog sloja glatkih
mišićnih ćelija; 2. tela submucosa, gusto vezivno tkivo sa mnogo krvnih i limfnih sudova i
submukozni nervni pleksus; 3. tunica muscularis se sastoji iz tri sloja mišića: unutrašnjeg, cirkularnog
i longitudinalnog; 4. tela subserosa, rastresito ve-zivno tkivo; 5. tunica serosa, peritonalni mezotel.
Kao egzokrina žlezda želudac produkuje velike količine hlorovodonične kiseline, pepsina,
unutrašnjeg faktora, a za zaštitu od dejstva kiseline mukozne ćelije želuca produkuju velike kolčine
acidorezistentnog mukusa. Kao endokrina žlezda želudac produkuje gastrin, somatostatin, VIP,
serotonin, histamin, i supstancu P. Vaskularizaciju že-luca daju gastrične arterije, koje perforiraju
tuniku mukozu i tuniku muskularis formirajući submukozni pleksus. Od ovog pleksusa polaze grančice
koje obezbeđuju tuniku muskularis, laminu muskularis mukoze i tuniku mukoze. Kapilari okružuju
žlezde, pogotovo foveole. Fine vene formiraju pleksus koji se nalazi između dna žlezde i lamine
muskularis mukoze. Iz tog pleksusa polaze vene do submukoznog sloja, gde grade novi pleksus i
odatle napuštaju želudac prateći arterije.