UROANTISEPTICI
(engl. urinary antiseptics), lekovi koji deluju antibakterijski samo u mokraći, jer se izlučuju
nepromenjeni, a u mokraći dostižu visoke baktericidne koncentracije. Nemaju antibiotičko dejstvo jer
se u krvi i drugim telesnim tečnostima ne ostvaruje dovoljna koncentracija. To su: nalidiksinska
kiselina, pipemidna kiselina, cinoksacin, norfloksacin, nitrofurantoin. Ne smeju se propisivati kod
oštećenja bubrežne funkcije. Koriste se u terapiji nekomplikovane akutne infekcije mokraćne bešike i
u terapiji recidiva. U hroničnoj profilaksi recidiva koriste se cinoksacin, norfloksacin, nitrofurantoin.
Akutni pijelonefritis i prostatitis ne treba lečiti uroantisepticima (ne prodiru dovoljno u tkiva), već
antibioticima.