ZAMOR
(engl. fatigue), fenomen koji nastaje kao posledica aktivnosti pojedinih organa, organskih sistema ili
organizma u celini, prilikom savlađivanja različitih vidova opte-rećenja iz svakodnevnog života ili iz
radnog procesa. Spada u domen fizioloških reakcija organizma i predstavlja signal koji opominje
organizam da treba da prekine aktivnost (fizičku, mentalnu itd.) zbog prekomernog opterećenja i
mogućih posledica. Može se manifestovati kao lokalni zamor ili zamor celog organizma. Posle
odmora osećaj zamora se gubi i sve funkcije se vraćaju u početno, stabilno stanje, pripremljene za
ponovnu aktivnost (reverzibilnost zamora). Nastaje usled: apsolutne ili relativne refraktarnosti, kada
nijedna draž ne može da dovede do ponovne depolarizacije ćelijske membrane nervnog vlakna
(teorija promenjene hronaksije); usled nastanka disproporcije u zahtevima organizma za kiseonikom i
aerobnog kapaciteta organizma (teorija ugušenja); usled utroška energijom bogatih jedinjenja i
jedinjenja koja služe za njihovu resintezu u aktivnim ćelijama (teorija iscrpljenja); usled
nagomilavanja anaerobnih produkata metabolizma – laktata i piruvata (teorija intoksikacije); usled
nastanka odre-đenih strukturnih promena u intelektualnim funkcijama (teorija neurofizioloških
promena). Hronični zamor – premor je patološka pojava nastala usled nagomilavanja zamora kada se
na fiziološko stanje tj. zamor ne odgovori adekvatnim odmorom. Ne prolazi u toku dana u kome je
nastao i predstavlja patološki efekat rada.