Anemija ili malokrvnost je stanje koje se karakteriše smanjenim nivoom hemoglobina u krvi i/ili smanjenim brojem eritrocita. Eritrociti ili crvena krvna zrnca su ćelije bikonkavnog, diskoidnog izgleda, bez jedra, prečnika 7-8 µm koje se stvaraju u koštanoj srži, a nakon sazrevanja cirkulišu u krvi . Žive 4 meseca (120 dana),i za to vreme pređu u krvotoku oko 3000 kilometara,donoseći kiseonik svim tkivima.
Anemija ili malokrvnost je stanje koje se karakteriše smanjenim nivoom hemoglobina u krvi i/ili smanjenim brojem eritrocita.
Eritrociti ili crvena krvna zrnca su ćelije bikonkavnog, diskoidnog izgleda, bez jedra, prečnika 7-8 µm koje se stvaraju u koštanoj srži, a nakon sazrevanja cirkulišu u krvi. Žive 4 meseca (120 dana),i za to vreme pređu u krvotoku oko 3000 kilometara,donoseći kiseonik svim tkivima.
Zapravo, hemoglobin (protein koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima) ima ulogu da vezuje i prenosi kiseonik do svih tkiva i organa, od kojih su naročito važni mozak, srce i mišići.
Smanjena sposobnost krvi da prenosi kiseonik, zbog smanjene koncentracije hemoglobina uzrok je tkivne hipoksije koja pokreće mnogobrojne kompenzatorne mehanizme.
Prema morfološkoj klasifikaciji, postoje normocitne – normohromne, mikrocitne – hipohromne i makrocitne anemije. Na osnovu mehanizma nastanka razlikuje se veliki broj anemija, a neke od njih nastaju zbog poremećaja sazrevanja eritrocita, zbog povećane ili ubrzane razgradnje eritrocita, zbog bolesti matične ćelije hematopoeze itd. Najčešći oblik anemije je anemija zbog nedostatka gvožđa.
Koji su uzroci anemije?
Uzroci anemije su različiti.
*Do deficita gvožđa dolazi zbog:
-nedovoljnog unošenja gvožđa hranom,
-smanjene apsorpcije gvožđa u crevima,
-povećanog gubitka gvožđa iz organizma (krvarenje iz digestivnog trakta, urinarnog trakta i ginekološka krvarenja koja su najčešći uzrok anemije kod žena),
– povećane potrebe za gvožđem (trudnoća, dojenje, odojčad i deca).
*Megaloblastne anemije nastaju zbog deficita vitamina B12 ili folne kiseline.
Perniciozna anemija javlja se kod obolelih od hroničnog atrofičnog gastritisa sa oslabljenim ili ugašenim lučenjem unutrašnjeg faktora (IF), a ostale megaloblastne anemije javljaju se u crevnim bolestima, kod vegeterijanske ishrane, loše apsorpcije zbog primene nekih lekova, alkoholizma ili metaboličkih poremećaja.
*Anemije zbog povećane ili ubrzane razgradnje eritrocita nazivaju se hemolizne anemije i mogu biti urođene (sferocitoza, talasemije,hemoglobinopatije) i stečene.
*Anemija u hroničnim bolestima je posle gvožđe deficitne anemije najčešći oblik anemije i javlja se skoro u svim hroničnim infektivnim i neinfektivnim bolestima.
Koji su simptomi i znaci anemije?
Ako se anemija razvija postepeno, i ako kod bolesnika ne postoje srčane ili plućne bolesti, prilagođavanje na anemiju je vrlo dobro i nema izrazitijih tegoba. U akutno nastaloj anemiji, uglavnom zbog gubitka krvi, glavne tegobe su kardiovaskularnog porekla.
Uopšteno, simptomi i znaci anemije su: slabost, malaksalost, nedostatak vazduha, umor, brzo zamaranje, pospanost, ubrzan rad srca – tahikardija, glavobolje, gubitak koncentracije, razdražljivost, vrtoglavica, depresija, nesvestica, trnjenje ruku i nogu, gubitak apetita, muka, gađenje,poremećaj sna, smanjenje seksualnih funkcija, bledilo kože, vidljivih sluznica usana, desni, konjuktiva, noktiju i dlanova, nokti su lomljivi, listaju se, kosa je bez sjaja i opada, jezik gladak, sjajan, sa gubitkom papilla, prisutan je stomatitis…..
Kako je ove simptome moguće lako zameniti simptomima koji se javljaju u drugim oboljenjima potrebno je potražiti stručnu pomoć.
Kako se dijagnostikuje anemija?
Za dijagnozu anemije neophodan je pregled lekara, koji će najpre uzeti anamnezu i izvršiti detaljan pregled pacijenta, a zatim uraditi krvnu sliku. Krvna slika će pored broja leukocita i trombocita pokazati broj eritrocita, koncentraciju hemoglobina i vrednost hematokrita, ali i dodatne parametre tj. eritrocitne konstante (MCV,MCH,MCHC).
Referentne vrednosti broja eritrocita (Er ili RBC) su: 3.8-5 x 10¹²/l kod žena, 4.3-5.7x 10¹²/l kod muškaraca.
Normalne vrednosti hemoglobin (Hb) kreću se od 110- 170 g/l,
a hematocrita (Hct) 0.36-0.47 L/L kod žena, i 0.4-0.53 L/L kod muškaraca.
Pored krvne slike neophodno je uraditi i biohemijske analize krvi: feritin, gvožđe u serumu, transferin, TIBC, UIBC, nivo vitamina B12 i folne kiseline.
U dijagnostičke svrhe radi se i razmaz periferne krvi i pod mikroskopom posmatra oblik i veličina eritrocita, kao i koncentracija hemoglobina, prisustvo inkluzionih telašaca, itd.
Kako se leči anemija?
Posle konstatovanja da bolujete od anemije, potrebno je odrediti o kom tipu anemije se radi i otkriti njen uzrok ,jer će se u zavisnosti od toga odrediti modalitet lečenja.
Kod anemiije zbog deficita gvožđa, cilj terapije je snabdeti organizam ovim elementom da bi se normalizovalo stvaranje hemoglobina i popunili ispražnjeni depoi. Istovremeno treba sprovoditi supstituciju gvožđem i lečiti uzrok koji je doveo do anemije, jer se jedino tako može očekivati trajniji uspeh.
U slučaju teške anemije sa znacima hipoksije lečenje se otpočinje transfuzijama opranih eritrocita, a zatim nastavlja sa gvožđem. Gvožđe se može davati oralno ili parenteralno.
Uvek treba težiti primeni oralne terapije jer je prirodnija. Za oralnu upotrebu koristi se gvožđe kao ferosulfat, feroglukonat, ferofumarat ili ferosukcinat u vidu dražeja, kapsula, tableta, a ređe u tečnom obliku. Dnevna doza za odrasle je 150 -200 mg gvožđa, i najbolje se apsorbuje kada se uzima našte, uz vitamin C. Neke namirnice i lekovi remete apsorpciju gvožđa iz preparata, pa ih ne treba primenjivati istovremeno (čaj, kafa, mleko, neki antibiotici). Određeni broj pacijenata može imati neželjene efekte: bolovi u trbuhu, dijareja ili opstipacija, metalni ukus u ustima, muka, povraćanje. Tada se preporučuje uzimanje manjih doza gvožđa, uzimanje preparata sa manjom količinom gvožđa ili uzimanje gvožđa uz hranu. Preparati gvožđa se uzimaju sve dok se ne koriguje anemija i popune depoi gvožđa u organizmu, tj postigne normalan nivo feritina u krvi (prosečno 6 meseci).
Sadržaj gvožđa u nekim životnim namirnicama
Namirnica mg Fe u 100 gr sveže hrane
Teletina 2.9
Govedina 3.8
Jetra (teleća) 5.4
Jetra (svinjska) 19
Mleko 0.2
Jaje 5.0
Spanać 3.8
Mahunarke 1.6
Zobene pahuljice 3.7
Kvasac 18
Indikacije za parenteralno davanje gvožđa su nepodnošljivost peroralne terapije (prisustvo ulkusa, ulceroznog kolitisa, enteritisa ) i loša apsorpcija gvožđa (celijakije, spru). Daju se kao intravenska infuzija u zdravstvenoj ustanovi svakodnevno ili češće svaki drugi dan. Da se na ovaj način ne bi izvršilo predoziranje gvožđem, unapred se izračunava količina fvožđa koju treba nadoknaditi.
Prirodni izvori gvožđa su meso, zeleniš i povrće, ali njihov pojačan unos putem hrane nikakao nije dovoljan u lečenju sideropenijske anemije.
Megaloblastna anemija zbog deficita vitamina B12 (perniciozna anemija) leči se doživotnim davanjem vitamina B12 (cijanokobalamin i hidroksikobalamin) u obliku injekcije, najpre svakodnevno, a zatim jednom mesečno.
Kod hemoliznih anemija kontraindikovano je davanje transfuzija eritrocita, već se lečenje sprovodi kortikosteroidnom terapijom.
Anemije u hroničnim bolestima ne treba lečiti gvožđem. Njihova terapija sastoji se u lečenju osnovne bolesti.
Ovom prilikom navedeni su modaliteti lečenja samo nekih anemija. Dijagnozu i lečenje anemija nemojte sprovoditi sami, bez kontrole lekara.
dr Dragana Drašković
spec. interne medicine, hematolog