Živimo u vremenu kada je trka sa istim svakodnevna, stalno smo u nekoj vrsti žurbe, pod pritiskom smo zbog raznih rokova.. Saobraćaj se konstantno razvija, brza kola su postala sastavni deo života, te se stoga susrećemo se i sa lošim stranama iste te brzine.
- Živimo u vremenu kada je trka sa istim svakodnevna, stalno smo u nekoj vrsti žurbe, pod pritiskom smo zbog raznih rokova.. Saobraćaj se konstantno razvija, brza kola su postala sastavni deo života, te se stoga susrećemo se i sa lošim stranama iste te brzine. Saobraćajni udesi su ne tako retka pojava, i mogu rezultovati raznim ishodima: ukoliko imate sreće, možete proći i bez ogrebotine, dok neki ishodi mogu biti čak i invaliditet, smanjenje radne ili životne sposobnosti, ili čak smrt. Različiti su faktori koji dovode do istih – ljudski faktor: vozači -od godina života, zdravstvenog stanja, neiskustva, prevelike brzine, premorenosti, trenutka nepažnje, korišćenja mobilnih telefona prilikom vožnje, do korišćenja alkohola i psihoaktivnih supstanci; pešaci: korišćenje mobilnih telefona, slušanje muzike preko slušalica, prelazak ulice na nepropisnom mestu.. Zatim može biti problema sa ispravnošću vozila, putem (loš kvalitet, signalizacija, različita oštećenja) ili sredinom (promena vremenskih prilika) (1)
- U 2019. godini u saobraćajnim nesrećama, život su izgubile 534 osobe. Oko petina ljudi stradala je zbog brzine, zbog vožnje pod dejstvom alkohola poginuo je svaki trinaesti nastradali. Put je faktor zbog kog je stradalo oko 8 odsto ljudi, dok je propust pešaka bio faktor stradanja oko 3 odsto ljudi. Kada su u pitanju mladi, život je izgubilo 10 odsto manje nego 2018, a smanjio se i procenat žrtava među decom – za 17 odsto.
- Saobraćajni traumatizam kao odliku ima četiri glavne karakteristike:
– Politraumatizam
– Polimorfizam i multiplicitet
– Polifazičnost
– Disproporciju između spoljašnjih i unutrašnjih povreda. - 1.Pod politraumom podrazumevamo povredu više različitih organa/sistema koji nastaju u istom trenutku, i pritom postoji minimum jedna povreda koja je životno ugrožavajuća.
- 2.Multiplicitet se odnosi na brojnost povreda, dok je polimorfizam vezan za učešće različitih spoljašnjih faktora u nastanku saobraćajne traume , odnosno istovremeno prisustvo povreda nastalih dejstvom različitih delova vozila
- 3.Polifazičnost – povrede koje nastaju u saobraćajnom traumatizmu prolaze kroz nekoliko faza; mehanizam nastanka se razlikuje zavisno od toga da li je osoba povređena van vozila ili unutar vozila
- 4.Disproporcija – često se nailazi odsustvo spoljašnjih povreda ili njihova slaba ispoljenost , dok u isto vrreme postoje izuzetno teške povrede na unutrašnjim organima i obrnuto (1)
- Učesnici u saobraćaju mogu biti na poziciji vozača, putnika u vozilu, pešaka. Zavisno od pozicije na kojoj se nalaze prilikom nastanka saobraćajnog udesa, mogu se razviti različite povrede prisutne na bilo kom delu tela – glavi, grudnom košu, abdomenu, ekstremitetima. Primera radi, najčešći uzroci traume mozga su saobraćajni udesi (glava je povređena čak u 80% slučajeva) i upravo su traumatske povrede mozga prvi uzrok morbiditeta u svetu kod osoba mlađih od 44 godine. Pritom, 10% tih povreda su smrtonosne. (2) Ono što je dodatno zanimljivo, jeste da čak i zaštitna sredstva u vozilu poput pojasa ili vazdušnog jastuka i sami mogu uzrokovati različite povrede(1)
Klinička slika
Prilikom politraume, klinička slika prolazi kroz tri stadijuma:
– Sistemski inflamatorni odgovor organizma (SIRS)
– Katabolička faza
– Anabolička faza
U prvoj fazi, dolazi do ubrzanja srčanog rada, povišenja arterijskog pritiska, smanjenja mokrenja i povećanja telesne temperature. Javlja se i takozvani hipermetabolički odgovor celog organizma na traumu.
U drugoj fazi, gubi se telesna masa, smanjuje se količina proteina u organizmu, dolazi do pada šećera u krvi, razvija se septički sindrom, dolazi do popuštanja mnogobrojnih sistema organa.
U trećoj fazi, obnavljanja se nivoa proteina u organizmu, pritom i metabolizam, telesna temperatura, srčani rad i mokrenje se vraćaju u normalu.
Tretman
Tretman politraumatizovanih bolesnika može biti prehospitalni i definitivni.
U prehospitalnom tretmanu, primenjuju se različite mere na mestu udesa i u transportu od strane i medicinskog i nemedicinskog osoblja. U prehospitalnom tretmanu, najčešće pruža pomoć ekipa hitne medicinske pomoći.
Na osnovu toga koji je uzrok traume, treba razmišljati o mogućim oštećenjima kod povređenog – razmatra se plućna funkcija, rad srca, krvni pritisak; za procenu oštećenja moždanih struktura koristi se tzv. Glasgow koma skala i reakcija zenice na svetlost. Neophodno je obezbediti prohodnost disajnih puteva, otvoriti vensku liniju, privremeno zaustaviti krvarenje do definitivnog hospitalnog tretmana. Kod sumnje na povredu kičmenog stuba, treba imobilisati delove tela. Strana tela ne treba uklanjati, već ih ostaviti na mestu. Obaviti transport u odgovarajućem položaju i voditi računa o tome da je prehospitalni tretman neophodno obaviti u što kraćem vremenskom roku.
U definitivnom tretmanu, uzimaju se detaljniji podaci o pacijentu, sistematičnim i kompletnim kliničkim pregledom se utvrđuje precizna lokalizacija i opsežnost svih povreda, i pacijent se stavlja na tzv monitoring. Primenjuju se različiti dijagnostički postupci i preduzimaju se različiti terapijski postupci.
Nažalost, ni smrt osoba nije izuzeta kao ishod saobraćajnih nesreća. U zavisnosti od toga u kom trenutku od traume je smrt nastala, razlikujemo:
Trenutnu smrt – nastaje nekoliko sekundi/minuta od traume, i posledica je teških oštećenja vitalnih organa
Odloženu smrt – nastupa u periodu od nekoliko minuta do nekoliko sati od udesa, posledica je krvarenja unutar lobanjske duplje, abdomena, grudnog koša, ili višestrukih povreda sa gubicima značajne količine krvi
Kasniju smrt – koja nastaje nekoliko dana ili nedelja kasnije od momenta trume, posledica je popuštanja mnogobrojnih organskih sistema ili sepse (3)
Dakle, da biste sačuvali svoje zdravlje i zdravlje drugih učesnika u saobraćaju i izbegli bilo koji od prethodno navedenih ishoda, budite oprezni i savesni. Smanjite brzinu, ne sedajte za volan pod dejstvom psihoaktivnih supstanci, ne nosite slušalice u ušima kad prelazite ulicu, poštujte saobraćajnu signalizaciju i ograničenje brzine. Gubitak ljudskog života i smanjenje životne i radne sposobnosti su nenadoknadivi. Grubo i surovo zvuči, ali bolje je stići i sa zakašnjenjem, nego ne stići uopšte.
I za kraj, podsetimo se jedne latinske izreke – FESTINA LENTE!
Dr Milica Bojanić
- Reference:
1. Aleksandrić B., Ječmenica D, Stanojević A. Saobraćajni traumatizam, In: Snežana Veljković et al, Sudska medicina – udžbenik za studente medicine, Drugo izdanje, Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta, Institut za sudsku medicinu, 2013, p. 213-222 - 2. Traumatske povrede nervnog sistema, In: Vladimir S.Kostić, Slobodan Apostolski et al, Neurologija za studente medicine, Drugo izdanje, Beograd: Medicinski fakultet Univerziteta, 2016, p. 215-228
- 3. Šijački A, Maksimović Ž, Stefanović B. Osnove traumatologije In: Živan V. Maksimović i saradnici, Hirurgija udžbenik za studente, Četvrto izdanje, Beograd : CIBID, Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2015, p.37-47