Dva naučnika iz Severne Amerike došli su do velikog otkrića, najveću korist imaće ljudi koji imaju problem sa anksioznošću.
Dva naučnika iz Severne Amerike došli su do velikog otkrića, najveću korist imaće ljudi koji imaju problem sa anksioznošću.
Bill Colmers, profesor farmakologije i istraživač na Medicinskom fakultetu i stomatologije na Univerzitetu u Alberti, sarađivao je sa Janice Urban, vanrednim profesorom na katedri za fiziologiju i biofiziku na Medicinskom fakultetu u Čikagu. Istraživači, koji su proučavali problem anksioznosti pet godina, su otkrili da blokiranjem procesa unutar nervnih ćelija smanjuju anksioznost – što može uticati na pravljenje novog leka za bolje lečenje anksioznosti. Ovo istraživanje objavčljeno je u “Journal of Neuroscience”.
Colmers je objasnio da su lekovi koji se trenutno nalaze na tržištu za lečenje anksioznosti neselektivni, što znači da sprečavaju funkcionisanje raznih neurona (nervne ćelije) širom mozga, uključujući i one koje ne želimo da inhibiramo. Zato što niko nije mogao da ukaže kako da se smanji anksioznost svi neuroni su tretirani antianksioznim lekovima, koji mogu imati neželjene sporedne efekte, kao što je izazivanje pospanosti.
Ali, sada lekove možemo napraviti tako da preciznije leče poremećaj anksioznosti, što znači da će biti manje potencijalno neželjenih efekata, i bolji kvalitet života za one sa anksioznošću.
Godinama, istraživači znaju koji su procesi u mozgu odgovorni za visoke i niske nivoe anksioznosti, ali niko nije u stanju da identifikuje šta izaziva taj proces.
„Niko drugi do sada ovo nije otkrio“, rekao je Colmers, „Drugi su identifikovali ponašanje, ali sada znamo zašto se ovaj proces se dešava i kako funkcioniše. Sada znamo kako se određeni hemijski transmiteri ponašaju. „
Postoje dva hemijske neurotransmitera u određenom delu mozga koji regulišu anksioznost. Jedan neurotransmiter, je poznat kao neuropeptide Y, i čini vas manje anksioznim, dok je drugi poznat kao CRF, i čini vas više anksioznim.
Ove dve hemijska neurotransmitera regulišu kako će nervne ćelije reagovati. Neuropeptide Y utiče da nervne ćelije budu manje aktivne, što znači da su nervne ćelije manje razdražljive. CRF, drugih hemijski neurotransmiter, uzrokuje da ćelije da budu aktivnije i da više reaguju. Što više ove nervne ćelije aktivnije to će I osoba biti više zabrinuta.
Radeći sa laboratorijskim modelima, Colmers i Urban su otkrili da blokiranjem procesa odgovornog za regulisanje razdražljivosti nervnih ćelija smanjuje anksioznost. Blokiranje ovog procesa ima isti efekat kao dejstvo hemijskog neurotransmitera Y koji utiče da ljudi budu manje anksiozni.
Colmers je rekao da će proći 10 godina pre nego što će ljudi početi da koriste nove lekove zasnovane na ovom otkriću, ali da je ono ipak značajno.
„Postoji realna potreba da se pronađu bolji tretmani za anksioznost – da bolje ciljamo procese u mozgu koji pokreću anksioznost.”