Virusni hepatitis A je akutno infektivno i kontaaiozno oboljenje koje se karakteriše izraženim dispeptičnim sindromom i pojavom ikterusa nastalim usled oštecenja parenhima jetre.
Virusni hepatitis A je akutno infektivno i kontaaiozno oboljenje koje se karakteriše izraženim dispeptičnim sindromom i pojavom ikterusa nastalim usled oštecenja parenhima jetre.
{tab=Etiologija}
Izazivač oboljenja je virus hepatitisa A, označen kao Humcm enterovirus tip 72. Prečistavlja jedan serotip za sve zemlje. Pripada RNK virusima, veličine 27 nm. Sastoji se od jednog lanca RNK i omotača. Veoma ie otporan na fizičke i hemijske uticaje spoljašnje sredine.
EPIDEMIOLOGIJA
Izvor zaraze je oboleli čovek. Čovek je infektivan tri nedelja pre pojave iktrusa a sa poiavom ikterusa infektivnost naglo pada. Za širenje infekcije poseban značaj imaju anikterusni kao i abortivni oblici bolesti, jer oni održavaju infekciju između epidemija. Mehanizam prenošenja infekcije je fekalnooralni. Osnovni putevi infekcije su hidrični, alimentami i kontaktni. Osetljivost na infekčriu virusom hepatitisa A je visok pri čemu je indeks kontagioznosti posebno visok kod dece i mlađeg uzrasta a manji kod osoba u trečoj deceniji i kod starijih, što je u vezi sa mogučom prirodnom imunizacijom stanovništva.
{tab=Patogeneza}
Virus dospeva u ljudskiorganizampreko služokože digestivnog trakta kao i sve crevne infekcije. Infektivni.proces prolazi krpz nekoliko faza; primarna virusna replikacijaiuenteiocitima: regionalnim limfnim žlezdama kad nastaje primarnaviremija.. Nakon toga sledi razmnožavapjeiLorgamma bogatim RESom i sekundama viremiia sa hepatocelulamim oštečenjem. Postoje autori kćji negiraju mogučnost virusne replikacije na nivou enterocita, pa prisustvo virusa u fekalijama objašnjavaju dospevanjem virusa preko žučnih vodova u creva. Ova vrsta antitela se održava u trajanju 612 meseca, mada u pojediničnim slučajevima i duže od godinu dana. AntiTlAVIgG se iavljaju kasnije (A5_ nedelja) i ostaju doživotno. Za kontrolisanje primame infekcije poseban zanačaj ima indukcija mterterona, aktivnost prirodnih čelija ubica i T ćelijska citotoksičnost. Smatra se da postoje dvanačlna oštećenja jetre necitopatogeno sa intezivnom ekspresijom virusa (velika količina virusa u fekalijama) i citopatogeno sa smanjenom virusnom produkcijom, prisustvom periportalnih ćeličnih infiltrata i razvojem imuniteta.
PATOANATOMSKE PROMENE
Patomorfološke promenejsu difuzne i sastoje se od nekrotičnodegenerativnih promena parenhima i infiltracije ćelijama zapalienia. JNaiizraženiia~promene su u peripoffalmm prostorima.
{tab=Klinička slika}
Period mkubacije kod inficiranih virusom hepatitisa se kreće od 950 dana, mada najčešće 1530 dana. Bolest može da ima tipičan i atipičanJx>k (anikterusni, asimptomatski, ascitni, prolongirani). Tipična forma virusnog hepatitisa A ima tri faze u evoluciji: preikterusna, ikterusna i rekonvalescentna.
Preikterusna faza akutnog virusnog hepatitisa nastaje naglo, obično kratko traje (34 dana), pri čemu se zapažaju znaci intoksikaciie uvidu malaksalosti, brzog zamaranja, glavobolje, osećaja težine u„epigastrijumu. Ovakve manifestacije otežavaju ranu dijagnostiku._Dalje tokom ove faze se zapaža dispeptični (koji se sreće u 6070% obolelih i karakteriše: mukom, osećajem težine u želudcu, nagonom na povraćanie, povracanjem. slabim apetitom i bolom
pod desnim rebamim lukom i lakom dijarejom’S.^i:ipoidiiLJpovišena telesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, kataralne promene na služokoži gomjeg dela respiratomog sistema) i neurovegetativni sindrom (vrtoglavica, neraspoloženje, smanjenje koncentracije). Krajem preikterusne faze dolazi do pojave promeneJboje_urina (tamno prebojen) a česta je i promena boje stolice (aholična). Pregledombolelnika se zapažahepatomegalTiara kod dece i splenomegalija različitog stepena (2030%). Laboratorijska ispitivanja pokazuju visok nivo vrednosti amjnotransferaza fDe Ritis manji od 1). U urinu se zapaža prisustvo bilirubinaiurobittttogena. U stolici se može izlovati virus hepatitisa A. U ispitivanom serumu prisutan je marker sveže infekcije (anti HAVIgM).
Ikterusna faza se odlikuje pojavom ikterusa. Ikterus se javlja najpre na sluzokožama (sklere, pod jezikom, služokožama tvrdog i mekog nepca) apotonpTna kožf (koža lica a zatim i celog tela). Intezitet ikterusa može da bude različito lspoljen od anikterusnih do intenzivno ikteričnih. Ikterus je najčeše tipa rubin, dok se tipovi flavin ili melas retko ili gotovo nikako ne sreću. Urin je tamno prebojen (tamno pivo) a stolica postajeJjledokolorisana. U slučajevima sa uobičajnim tokom bolesti dolazi do smirivanja tegoba iz preikterusne faze. Hepatomegalija je različito ispoljena i jetra se palpira 23 cm ispod desnog rebamog luka. Slezina je takođe uvećanaTCesto se palpiranTuvećane limfne žlezde. Od strane kardiovaskulamog sistema se zapaža hipotenzija i bradikardija, dok se od strane urinamog sistema registruje smanjenje diureze, prisustvo proteinurije, cilindriurije (hijalni i granulirani). PregleHom luekograma evidentan je nomalTrTbroj leiikocita (normocitoza) ili leukopenija sa limfocitozom i virocitima. Sedimentacija eritrocita je normalna ili lako ubrzana. Vrednost aminotransferaza je uvećana nekoliko puta (410’).V’rednosti faktoraTiemoštaže su uredne ili lako smanjene kao i vrednosti trombocita. EM pregledom stolice nalazi se manja koncentracija virusa nego tokom predhodne faze bolesti. AtHAVIgM su prisutna. Ova faza bolesti se održavaod7—14dana.
Rekonvalescentna faza se odlikuje isčezavanjem ikterusa i pojavom obilnije diureze. flepatomegalTja kao i splenomegalija se povlače. Vrednosti funkcionalnih testova teže normalnim vrednostima. Dužina ove faze je individualna, ali se obično kreće 12 meseca: v “
KOMPLIKACIJE
Kod obolelih od akutnog virusnog hepatitisa se zapaža trombocitopenija, agranulocitoza^pancitopenija. Hepatična koma se javlja izuzetno retko.
PROGNOZA
Bolest se završava potpunim ozdravljenjem. Neuobičajen tok virusnog hepatitisa A obično se~srece kod predhodnoleSirane jetre nekim hepatotoksičnim noksama. Letalitet se javlja u manje od 0,05%.
{tab=Dijagnoza}
Dijagnoza virusnog hepatitisa A se postavlja na osnovu epidemioloških podataka (postojanje sličnog oboljenja iz okoline bolesnika, nizak stepen socijalnog standarda, vanredni događaji i dr) i kliničke_slike.„Potvrđuje se laboratorijskim testovima funkcionalnog ispitivanja jetre dok se etiloška dijagnoza postavlja direktnim i indirektnum metodama. Dokazivanje samog virusa se ne sprovodi rutinski nego se obično dokazuju prisutna antitela (At HAVIgM) naičešče ELIS A tehnikom.
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA
Difrencijalno dijagnostički dolaze u obzir akutni virusni hepatitisi izazvani drugim virusima (E, B, C, EB), funkcionalne bilirubinemiie. zastoini i hemolitički ikterusi i dr.
{tab=Terapija}
Lečenje obolelih od akutnog virusnog hepatitisa se sastoji od dijetetskog, posteljnog režima i patogenetske terapije. Dijetetski režim se sastoiTodHhosa hrane bogate uglienim hidratima._belančeyinama i vitaminima. Ograničava se unos životinjske masnoče, a preporučuje se unos biljne masnoče. Zabranjuje se unos .gaziranihLalkoholnih napitaka. Posteljni režim podrazumeva kučno ili hospitalno ležanje. Patogenetska terapija ima za cilj da otkloni znake intoksikacije, popravi funkciju hepatocita, osigura energetske resurse, korekciju patogenetskih poremečaja. U tom cilju se daje rastvor glikoze (5 ili 10%), Jevuloza (20 ili 40%) sa inzulinom (8 ili 16 jedinica) i KCl 15% 13 ampule tokom 24 časa. Pored toga daju se vitamini B grupe (Bl, B2, B6, B12), vitamin C. Vitamin K se daje kod holestaznih stanja kaoTkod bolesnika sa znacima poremečene hemostaze. Ako bolesnici imaju ascitnu formu bolesti onda se daju diuretici kao i albumini, zbog prisutne hipoalbuminemije. Lekovi označeni kao „hepatoprotektivi“ nemaju značajniju ulogu u lečenju obolelih od virusnog hepatitisa
A. Kortiko terapija gotovo I da nema mesto u lečenju obolelih od ove forme hepatitisa.
PROFILAKSA
Mere profilakse su opšte_Lspecifične. Opšte mere su identične merama koje se koriste kod crevnih zaraznih bolesti. Specifične mere zaštite mogu da budu pasivne i aktivne.’ Pasivne mere zaštite obuhvataju davanje preekspozicione i postekspozicione imunoglobulinske profilakse. Aktivna imunoprofilaksa obuhvata davanje vakcine Havrix. Vakcinaciia se obavlja davanjem dve doze u razmaku od 1 meseca i revakcinacijama posle 6.L12,meseci. Vakcinacijom je obezbeđen imunitet u trajanju od 10 godina. Vakcinacija se sprovodl u hipeTendemskim područjima kao i kod vojnika, medicinskih sestara, narkomana, homoseksualaca, kod personala koji radi u objektima ishrane, pedijatrijskim kolektivima i dr.