Herpes simplex virus spada u viride i ima dva tipa HSV 1 Herpes simplex virus labialis i HSV 2 Herpes simplex virus genitalis. Pored herpes simplex virusa od značaja za patologiju čoveka su: Varicella-Zoster virus, Cytomegalovirus i Epstein-Barrov virus.
Herpes simplex virus spada u viride i ima dva tipa HSV 1 Herpes simplex virus labialis i HSV 2 Herpes simplex virus genitalis. Pored herpes simplex virusa od značaja za patologiju čoveka su: Varicella-Zoster virus, Cytomegalovirus i Epstein-Barrov virus. Infekciju genitalnih organa žene u 85% slučajeva izaziva Herpes simplex virus tipa 2, a u 15% slučajeva tip 1. Herpes simplex virus prilikom infekcije pripija se na površinu ćelije domaćina, prodire u citoplazmu, njegov genetski materijal ulazi u jedro, gde koristeći ćelijski materijal sintetiše svoje proteine i napušta ćeliju domaćina. Usled prodora virusa u citoplazmu, u ćeliji nastaje nekroza ili degeneracija. Takođe se kao posledica infekcije mogu javiti multijedarne džinovske ćelije. U svakom slučaju u roku od 18-20 h nastaje smrt inficirane ćelije.
Posle kratke inkubacije javljaju se opšti i lokalni simptomi. U opšte simptome spadaju: povišena temperatura, malaksalost, mialgija a često i glavobolja. Ovi simptomi traju do nedelju dana. Lokalne promene na koži vulve i sluzokoži vagine i cerviksa su u vidu: macule, papule i vezikule. Potom vezikule prskaju, nastaju ulceracije, koje zatim pokrivaju kruste. Posle epitelizacije kruste se osuše i otpadnu. Ukoliko se promene jave na sluzokoži, kruste se ne stvaraju. Simptomi koji se javljaju sa lokalnim promenama su: svrab i bolovi na mestu promene, pojačan sekret iz vagine, obostrano uvećane i bolno osetljive ingvinalne limfne žlezde i eventualna dizurija. Iz polnih organa inficirane žene virus se izlučuje oko 12 dana.
Posle primarne infekcije Herpes virus genitalis se smešta u sakralni ganglion, gde se nalazi u latentnom stanju. U slučaju smanjene otpornosti organizma (povišena temperatura, virusna ili bakterijsa infekcija, trudnoća i dr.) može doći do sekundarne infekcije (recidiv).Tok ovakvog procesa mnogo je blaži i kraće traje.
Klinička slika infekcije genitalnih organa žene, jednim ili drugim tipom ovog virusa se ne razlikuje. Prisustvo Herpes simplex virusa tipa 1 ili 2 u organizmu žene može postojati i bez simptoma. U takvom obliku oni se često sreću kod cervicitisa. Nasuprot tome prisustvo infekcije na cerviksu može biti praćeno gnojavo-sluzavom sekrecijom.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, simptoma koji nisu specifični, kliničkog nalaza koji je karakterističan, kao i na osnovu laboratorijskih nalaza (HSV antigen u cervikalnom brisu, HSV u kulturi tkiva, HSV antitela).
Terapija. Terapija HSV infekcije je simptomatska analgetici i antipiretici i uzročna. Uzročna terapija se sprovodi peroralno (Acyclovir tabl.) i lokalno (Acyclovir mast).
Danas se smatra da Herpes simplex virus, Papiloma virus, Cytomegalovirus kao i Chlamydia trachomatis imaju značajnu ulogu u nastajanju neoplazija epitela kože vulve, vagine i.cerviksa. Promene koje oni izazivaju u epitelnim čelijama, u ranoj fazi mogu se spontano povuci, ali ako progrediraju, a ostanu nezapažene i bez terapije đovode do pojave karcinoma u zahvacenim tkivima.