Hirzutizam predstavlja povečanje maljavosti~Eod zena na mestima gde se maiie kod nfjti normalrio ne javliaiu, a uobićaieno su prliutne kod muškaraca u sklopu sekundarnih polnih karakteristika.
Hirzutizam predstavlja povečanje maljavosti~Eod zena na mestima gde se maiie kod nfjti normalrio ne javliaiu, a uobićaieno su prliutne kod muškaraca u sklopu sekundarnih polnih karakteristika. Ta područja na telu su obrazi, brada, oko areola dojki, nausnice, giutealni predeo, unutrašnja strana butinaTi trbuh. Ovai tip maliavosti kod žena se iavlia usled povecanog stvarania androgena. njihove povećane biološke aktivnosti, povećane osetljivosti cilinog tkiva na niih kao i zbog nižgg nivoa SHBG za koji se estrogeni i androgeru vezuiu u krvi, pa ie nivo slobodiiih androgena u krvi povećan. Važno je praviti razliku lzmeđu hirzutizma i hipertrihoze kod koje še maljavost povećava na ledima i ekštremitetiTna nezavisno od androgemh hormona, naićešće kao posledica obolienja kore veiikog ‘mozga, gladovanja, anoreksije,„nervože, uzimania lekova i slično. Povećanie mvoa androgena se normalno javlja u periodu menopauze (između 45 i 55 god.) i u vreme adolescencije što rezultira takozvanim fiziološkim hirzutizmom. Hirzutizam takođe prati i poremećaje na nivou jajnika (PCOS, tumori), nadbubrežnih žlezda (Cushingov sindrom, karcinom), poremećaji štitne žlezde (hipotireoza), hipofize, a može se javiti i kod uzimanja nekih lekova (kontraceptivne tablete, glikokortikoidi, androgeni), kao i idiopatski. Dalji stepen maskulinizacije izazvan izrazito povećanom produkcijom androgena je virilizacija. Ona pored naglašenog hirzutizma obuhvata pojavu drugih sekundarnih polnih karakteristika muškarca: atrofija dojki sa uvećaniem klitorisa, frontalna celavost, produbljeni glas, muški habitus i ponašanje. U nastanku ove patoioške pojave (hirzutizma) veoma važno mesto pripada globulinu za koji se vezuju androgeni i estrogeni u cirkulaciji i kao takvi bivaju inaktivisani. Reč je o SHBG (sex hormon binding globulin) koji naročiti afinitet ima prema testosteronu i njegovom aktivnom obliku DHT (dihidrotestosteron), tako da koncentracija slobodnog testosterona u krvi zaviši od koncentracije SHBG. Uto> liko SHBG niie u staniu da veže slobodne antjrogene, već oni cirkulišii u većoj koncentracBi krvotokom, nastaju uslovi za pojavu hirzutizma. Visok nivo teštOsterona u krvi mehanizmom povratne sprege inhibitomo deluie na sintezu SHBG što dovodi do nedovolinog prisustva ovog globulina, te tako u cirkulaciii ostaie višak slobodnih aktivnih andogena. Njihovo target tkivo su folikuli dlaka čiju aktivnost oni stimulišu. Ako uz to postoji i smanjena periferna konverzija u estron u target tkivu (znači nizak nivo estrogena) izostaje stimulativno dejstvo estrogena na sintezu SHBG što opet snižava nivo ovog globulina.
Dijagnoza hirzutizma se postavlja na osnovu kliničkog pregleda i laboratorijskih ispitivanja. Izgled bolesnice pri kliničkom pregledu dopunjen ultrazvučnim pregledom ovarijuma i nadbubrežnih žlezda jasno nagoveštava dijagnozu koju potvrđujemo: određivanjem koncentraciie androgena u krvi. nfvoa SMBG u krvi, gonadotropina (FSH, LH. PRL1 i kortizola. Pregled dopunjavamo rendgenom kranijuma i turskog sedla kao i laparoskopijom i eventualno magnetnom rezonancom.
Osnovni principi terapije teže smanjenju koncentracije slobodnih androgena u krvi što se postiže: inhibicijom sinteze i sekrecije andrđgena, povećanjem njihovog veživanja za SHBG, smanjenjem periferne konverzije androgenih prekursora u aktivni androgen ili smanjenjem osetljivosti target tkiva. Za to se mogu koristiti: kortikosteroidi, kombinovane kontraceptivne pilule, antiandrogeni, analozi gonadoliberina, ketokanazol, a u izuzetno indikovanim slučajevima pristupa se i operativnom zahvatu.