Hipermenoreja je po trajanju duže (ali ne duže od sedam dana) a po količini obilnije krvavljenje od normalne menstruacije. Dijagnozu hipermenoreje nije lako postaviti jer su trajanje menstruacije i količina izgubljene krvi i normalno u izvesnoj meri različiti kod raznih osoba, te je i ocena o tome relativna.
Hipermenoreja je po trajanju duže (ali ne duže od sedam dana) a po količini obilnije krvavljenje od normalne menstruacije. Dijagnozu hipermenoreje nije lako postaviti jer su trajanje menstruacije i količina izgubljene krvi i normalno u izvesnoj meri različiti kod raznih osoba, te je i ocena o tome relativna. Trajanje menstruacije duže od 7 dana i obilnlje (gubitak krvi veći oa 150 ccm) naziva se hipermenoragija (hypermenorrhagia).
U svakom slučaju hipermenoreje, pre no što se postavi dijagnoza funkcionalnog krvavljenja, treba temeljnim ginekološkim pregledom bolesnice i odgovarajućim dopunskim pregledima isključiti mogućnost postojanja organskih promena na genitalnim organima, koje mogu biti uzrok pojačanog krvavljenja iz materice (miomi materice, zapalieniski procesi na adneksama, endometrioza, adenomioza, krvne diskrazije. sistemska oboljenja, karcinom materice itd.). Hipermenoreja, kao i ostala funkcionalna krvavljenja, posledica je promenjenih hormonskih odnosa u organizmu žene. Zbog toga se može videti u pubertetu i u klimaktenjumu. U pubertetu ovo stanie obično ne zahteva nikakvu terapiju jer se i bez nje uspešno normalizuje. U doba pune polne zrelosti i pred klimakteriiumom treba prvo izvršiti eksplorativnu kiretažu. Ona ovde ima i diiagnostički i terapliski značaj. Histološki pregled endometrijuma otkriva stanje sluzokože materice. Pregledom sluzokože materice često se nađe izvesna „nezrelost endometrijuma“, koja potiče bilo od nedovoljne funkcije žutog tela bilo od smanjene osetljivosti endometriiuma na progesteron. Skidanje sluzokože materice kod velikog broja bolesnica može da deluje kao podsticaj za izlečenie, bilo da je reč o ženama u generativnom periodu, bilo u doba pre klimakterijuma. Kod mnogih od njih se posle kiretaže stanje toliko poBoljša da nije potrebna nikakva dalja terapija. Ukoliko se pokaže da je lečenie ipak potrebno onda se želi da se njime pojača progesteronsko dejstvo na endometnjum. Zbog toga se na 4 dana pre očekivane menstruacije intramuskulamo daje bolesnici 50 mg progesterona. Ovu terapiju treba ponoviti u tri do cetiri naredna ciklusa. U iste svrhe može se koristiti sintetski progestin, u dozi od 10 mg dnevno od 17. do 24. dana ciklusa. Ponekad lečenje treba sprovoditi privremenom supresijom prednjeg režnja hipofize, što se postiže davanjem sintetskog progestina od 5. do 24. dana ciklusa, 3 do 4 meseca. Za to vreme smanjuje se lučenje gonadostimulina i izazivaju veštačka menstrualna krvavljenja. Po prestanku terapije obično se hormonski status žene uredi, te se mpermenoreia poboljša. U slućaju profuznog krvavljenja, ako se isključe drugi uzroci hipermenoreje i endometrijalnom biopsijom utvrdi da je krvavljenje iz sekretornog endometrijuma, bolesnici treba intramuskularno dati 100 mg progesterona, što ce dovesti do prestanka krvavljenja. Bolesnicu treba upozoriti da ce se krvavljenje posle 2 do 6 dana ponoviti i biti prilično obilno. Umesto progesterona može se dati neki od sintetskih progestina, 4 do 5 dana po 20 do 30 mg. Krvavljenje ce i ovde prestati u toku 24 časa, ali ce se kao i posle progesterona nakon nekoliko dana ponoviti. Posle toga, suzbija se dejstvo prednjeg režnja hipofize i 3 do 4 meseca izazivaju veštački ciklusi. Ako terapija ne da željene rezultate, vrši se eksplorativna kiretaža