U nultom preinvazivnom stadijumu Ca in situ vagine, maligne ćelije imaju sve osobine ćelija invazivnog karcinoma, ali je bazalna membrana očuvana. Probojem malignog procesa kroz bazalnu membranu na staje invazivni štadijum karcinoma vagine i stvaraju se uslovi za njegovo dalje širenje.
U nultom preinvazivnom stadijumu Ca in situ vagine, maligne ćelije imaju sve osobine ćelija invazivnog karcinoma, ali je bazalna membrana očuvana. Probojem malignog procesa kroz bazalnu membranu na staje invazivni štadijum karcinoma vagine i stvaraju se uslovi za njegovo dalje širenje.
Primarni karcinom vagine vrlo je retko oboljenje i javlja se po pravilu kod žena odmaklijeg životnog doba posle klimakterijuma, ali se isto tako, samo znatno ređe, može otkriti i kod nešto mlađih žena. Maligni proces počinje kao mala tvrdina, obično na zadnjem zidu vagine, u njenoj gornjoj trecini. Kasnije se tvrdina širi, razmekšava u sredini, ulceriše i sekundarno se inficira. Maligna neoplazma može da se razvije u tri makroskopska oblika: vegetantni, kada raste prema lumenu vagine, koju postepeno ispunjava; ulcerozni, kada od početka prodire u dubinu, erodirajuci napadnuto tkivo i produbljujuci ulceraciju i infiltrativni, kada se širi istovremeno po površini i prodire u dublje slojeve. Bilo koji oblik da je u pitanju, maligni proces brzo napreduje. On istovremeno infiltriše zid vagine i njenu okolinu i širi se limfnim putem na regionalne limfne žlezde.
Prema prostranstvu malignog procesa na vagini, okolnim i udaljenim organima, razlikuje se nekoliko kliničkih stadijuma bolesti (FIGO).
U I stadijumu koji se, nažalost, takođe retko dijagnostikuje, maligni proces ograničen je samo na zid vagine.
U II stadijumu njime je zahvaceno i tkivo oko vagine, ali infiltrat nije dospeo do zidova male karlice.
U III stadijumu maligni infiltrat dopire do karličnih zidova.
U IVa stadijumu tumor prožima zid mokracne bešike i zahvata njenu sluzokožu ili sluzokožu rektuma i eventualno se širi izvan male karlice.
U IVb stadijumu proces se putem metastaza širi na udaljene organe.
Bulozni edem sluzokože mokracne bešike sam po sebi ne znači da je u pitanju četvrti stadijum bolesti.
Histološki kod karcinoma vagine najčešce je reč o karcinomu pločastog epitela planocelularni, a samo retko o adenokarcinomu.
Veoma izražen malignitet karcinoma vagine objašnjava njegov neposredni odnos sa bogatom mrežom limfnih sudova u tom predelu, što dovodi do vrlo brzog širenja procesa limfnim putem na susedne i udaljene organe. A kad se bolest otkrije, vec je kasno za uspešno lečenje. Zbog toga je veoma važno da se karcinom vagine što ranije dijagnostikuje. Ranoj dijagnozi ove opake bolesti doprinosi obavezan pregled svake žene pomocu spekuluma, citološki pregled vaginalnog brisa i kolposkopija. Isto tako za rano otkrivanje karcinoma vagine veoma su korisni povremeni sistematski ginekološki pregledi, naročito zena posle menopauze. Posebnu pažnju pri pregledu treba obratiti na mesta na vagini sa leukoplakijom, zadebljanjem, infiltratom, čvoricima ili ulceracijom. U takvoj situaciji, uz ostale dijagnostičke mere, treba uraditi i eksciziju sumnjivog mesta i izvršiti histološki pregled dobijenog preparata.
Terapija je u početku bolesti operativna, a u kasnijim stadijumima bolesnica se zrači radijumom, rendgenom i kobalt bombom. Danas se u terapiji koristi i zračenje betatronom. U svakom slučaju prognoza je nepovoljna delom zbog same prirode oboljenja, a delom i zbog lokalizacije koja otežava ranu dijagnozu i efikasno operativno lečenje, jer dovodi do brze infiltracije susednih veoma važnih organa i do brzog nastajanja metastaza.