Epitelni pohpi želuca su najčešći tumori (5-10%). U najvećem broju slučajeva (80-90%) polipi maligno ne alteriraju. Među njima su najčešći hiperplastični pohpi koji su sastavljeni od normalnih mukoznih ćeUja, a mestimično i mukus sekretujućih piloričnih žlezda.
Epitelni polipi. Epitelni pohpi želuca su najčešći tumori (5-10%). U najvećem broju slučajeva (80-90%) polipi maligno ne alteriraju. Među njima su najčešći hiperplastični pohpi koji su sastavljeni od normalnih mukoznih ćeUja, a mestimično i mukus sekretujućih piloričnih žlezda. Većinom su dijametra manjeg od 1,5 cm, soUtami iU multipni, na peteljci iU sesilni. Prekriveni su intaktnom mukozom, a njihova okoUna ne pokazuje histološke promene tipa zonalnog gastritisa.
Deset do dvadeset posto benignih epitelnih poUpa predstavljaju neoplastični poUpi koji se nazivaju adenomi. Oni su često veći od 2 cm u dijametru i u više od 40% slučajeva imaju znake displazije i maUgniteta kada se prvi put otkriju. Mogu biti na peteljci, aU su češće sesilni, više solitami nego multipni. Najčešće su lokalizovani u antrumu, a okolina im je promenjena zavisno od stepena razvoja hroničnog gastritisa.
I adenomatozni i hiperplastični pohpi su češći u pacijenata starijih od 50 godina. Jedna od najčešćih kliničkih manifestacija je epigastrični distres i okultno krvarenje. Dijagnostikuju se endoskopski i rendgenski. Kada se uspostavi histološka dijagnoza adenoma zbog nj egovog visokog malignog potencij ala, pristupa se endoskopskoj elektroresekciji. Ređe se radi parcij alna gastrektomij a.
Difiizna polipoza želuca javlja se u retkim hamartomatozama, kao što su Peutz-Jeghersov sindrom i juvenilna poUpoza. U tim slučajevima polipi imaju veoma nizak maligni potencijal. Međutim, u multipnoj familijamoj poUpozi i Gardnerovom sindromu adenomski poUpi imaju visok maligni potencijal.
Retko se javljaju benigni tumori želuca, kao što su: leiomiomi, lipomi, švanomi, hemangiomi, leiomioblastomi, limfangiomi, adenomiomi i fibromi.