Upotreba antibiotika često je praćena prolivima, koji se mogu svrstati u dve grupe: (1) prolivi sa nerazjašnjenim mehanizmom nastanka i benignim tokom i (2) prolivi izazvani Clostridium difficile, čiji najteži oblik predstavlja pseudomembranozni kolitis (colitis pseudomembranacea, ). C. difficile kolonizuje gastrointestinalni trakt i produkuje toksin, kada se normalna flora suprimira antibioticima.
Upotreba antibiotika često je praćena prolivima, koji se mogu svrstati u dve grupe: (1) prolivi sa nerazjašnjenim mehanizmom nastanka i benignim tokom i (2) prolivi izazvani Clostridium difficile, čiji najteži oblik predstavlja pseudomembranozni kolitis (colitis pseudomembranacea, ). C. difficile kolonizuje gastrointestinalni trakt i produkuje toksin, kada se normalna flora suprimira antibioticima.
Dijagnoza. Osobi koja u toku ili posle primene antibiotika dobije proliv, treba uraditi rektosigmoidoškopiju. Promene sluznice, počev od eritema do atherentnih žućkasto-beličastih ploča na inflamiranoj sluznici, ukazuju na C. difficile kao uzrok kolitisa.
Potvrda se može dobiti kulturom ili odredivanjem toksina u stolici, koja često sadrži leukocite. Vrsta antibiotika i ispoljavanje proliva, po prestanku upotrebe antibiotika, takođe ukazuju na verovatnu infekciju C. difficile.
Lečenje. C. dijficile infekcija zahteva prekid upotrebe upletenog antibiotika i pri-
menu metronidazola (500 mg x 3/dan, 10 dana). Opioidne antidijaroike treba izbegavati. U rezistentnim ih recidivantnim infekcijama primenjuje se vankomicin per os (125 mg x 4/dan, 7 do 10 dana). Potpome mere uključuju primenu i.v. tečnosti, da se koriguje gubitak tečnosti i elektrohta. Ozbiljnije komplikacije zahtevaju specifične mere.