Karcinom pankreasa spada u najagresivnije visceralne malignitete. Broj obolelih od karcinoma pankreasa je u stalnom porastu. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije petogodišnje preživljavanje od ove bolesti je 0,9% za muškarce, a 0,5% za žene.
Neoplazma pankreasa može nastati u bilo kom životnom dobu, ah ipak ima tendenciju da se razvije u starijim godinama života. Više od 50% karcinoma pankreasa javlja se posle šezdesete godine života. U mlađem i srednjem životnom dobu češće obolevaju muškarci, da bi se odnos polova izjednačio tek posle 80. godine života.
Etiologija karcinoma pankreasa je nepoznata. Smatra se da je češći kod ljudi koji pripadaju siromašnijim slojevima društva.
Kao etiološki faktori navode se različiti uzroci: preterano pušenje, preterano uzimanje cme kafe, zatim alkohola, hrane bogate u animalnim mastima, zbog preteranog lučenja holecistokinina (moguć uzrok hiperplazije), hronični pankreatitis, diabetes mellitus. Kao moguć etiološki faktor navode se i profesionalni faktori (češća pojava u ljudi koji rade duže od 10 godina u naftnoj i hemijskoj industriji). Mutacija u c-K-ras genu se često nalazi u uzorcima tkiva humanog karcinoma pankreasa.
Neplazma pankreasa
Neoplazma pankreasa može da se razvije u bilo kom delu ovog organa i može nastati iz endokrinog i egzokrinog dela.
Neoplazma endokrinog dela pankreasa može biti maligna ili benigna i javlja se u 5% slučajeva svih tumora pankreasa. Neoplazma egzokrinog dela javlja se u 95% slučajeva. Najčešći mahgnitet pankreasa je tumor koji potiče iz duktalnog ćehjskog epi-tela duktalni adenokarcinom koji se javlja u više od 80% slučajeva.
Cistične neoplazme pankreasa (cistadenomi i cistadenokarcinomi) retke su i obuhvataju 1% pankreasnih tumora. Češće su u žena mlađeg i srednjeg životnog doba. Važno ih je razlikovati od ostalih tumora pankreasa, jer imaju relativno dobm prognozu, dug i dobar tok, i uz dobm hiruršku intervenciju, dugogodišnje preživljavanje.
Sarkomi pankreasa i metastaze dmgih tumora (karcinoma dojke, pluća, ovarijuma, mahgnog melanoma) mogu se naći u pankreasu, ali veoma retko.
Gde nastaje karcinom pankreasa?
Karcinom pankreasa može nastati u bilo kom delu ovog organa. Prema većini saopštenja 70% karcinoma lokalizovano je u glavi, 20% u telu, a 10% u repu pankreasa.
U trenutku postavljanja dijagnoze, većina pacijenata ima lokalno uznapredovao tumor ili/i metastaze. Zbog nespecifične prirode mnogih simptoma i znakova oboljenja, karcinom se teško otkriva. Nešto ranije se otkriva karcinom pankreasa lokahzovan u glavi, zbog mehaničke žutice koju izaziva kompresija karcinoma na završni deo zajedničkog žučnog voda. Simptomi, kao što su gubitak apetita, muka, povraćanje, nespecifični su i mogu trajati dugo, a da ne izazovu sumnju na karcinom.
Kada nastanu specifičniji simptomi, a to su: veoma jaki bolovi i veliki gubitak u telesnoj težini, bolest je već uznapredovala. Bol usled karcinoma pankreasaje jak, neprekidan, lokalizovanuperiumbilikalnoj regiji ili epigastrijumu, sa širenjem u leda. Veoma je jak noću i u ležećem položaju, tako da bolesnik oseća olakšanje pri sedenju ih ležanju potrbuške. Gubitak u telesnoj težini može da bude tako veliki da dovede do opšteg telesnog propadanja. Jak bol i gubitaku težini glavne su karakteristike karcinoma lokalizovanog u predelu tela ili repapankreasa. Razvoj jakihbolovaukazuje na retroperitonealnu infiltraciju i invaziju splanhničkog pleksusa, odnosno na već uznapredovao karcinom.
Ponekad je bol praćenhiperamilazemijom, zbog akutnog pankreatitisa, nastalog zbog opstrukcije glavnog voda pankreasa tumorom.
Žutica izazvana opstrukcijom zajedničkog žučnog voda nalazi se u više od 80% bolesnika sa karcinomom glave pankreasa. Obavezno je praćena tamnom mokraćom, svetlom stohcom, i svrabom. Nikada nije sasvim bezbolna, ali bolovi koji redovno postoje, nisu tipa kohke. Žučna kesica je najčešće uvećana, napeta i palpabilna. Napeta i uvećana žučna kesica naziva se Kurvoazijeovim znakom (Courvoisier), prema autoru koji ju je prvi opisao.
Karcinom pankreasa može dovesti do infiltracije duodenuma, stvaranja ulceracija u duodenumu i krvarenja. Drugi razlog mogućih hemoragija je kompresija krvnih sudova portnog sistema, posebno vene henalis i eventualne tromboze ovih krvnih sudova. U sklopu kliničke shke karcinoma pankreasa, može doći do razvoja diabetes mellitusa, venskih tromboza i migratomog tromboflebitisa i do razvoja depresije.
Karcinom pankreasa daje metastaze rano u toku bolesti. Manje od 10% bolesnika u momentu otkrivanja karcinoma ima tumor lokalizovan samo na pankreas, 40% ima invaziju okoline, a 50% udaljene metastaze.
Dijagnoza
Uprkos mogućnostima koj e daju nove vizualne metode ispitivanja pankreasa i razvoju seroloških testova na tumorske antigene, kakvi su karcinoembrionski antigen (CEA) i karbohidrantni antigen CA 19-9, rana dij agnoza karcinoma pankreasa je izuzetno teška.
Kada je dijagnoza karcinoma pankreasa sumnjiva, treba uraditi ultrasonografiju abdomena, koja može da otkrije karcinom veličine 1-2 cm. Poredpregledapankreasa ultrazvuk omogućava pregled žučne kesice, jetre, slezine i dmgih abdominalnih struktura, odnosno pomaže u otkrivanju metastaza i lokalne invazije tumora. Ukoliko ultrasonografija ne daje pozitivan odgovor, a dijagnoza karcinoma je i dalje sumnjiva, treba uraditi CT. Magnetna rezonanca ne pokazuje bolje rezultate od CT-a u evaluaciji lezija pankreasa.
ERCP je dijagnostička metoda kojom se vizualizuje duktalni sistem pankreasa. Karakteristični nalazi u karcinomu su opstrukcija ih stenoza glavnog voda pankreasa i/ih zajedničkog bihjamog voda. Ni pomoću jedne od ove tri metode (ultrasonografija, CT i ERCP) ne može uvek da se napravi razlika između karcinoma pankreasa i hroničnog pankreatitisa.
Selektivna i supraselektivna angiografija trunkusa celijakusa i arterije mezenterike superior su od izuzetne važnosti u proceni hirurške resektabilnosti karcinoma.
Biopsija tumora pankreasa tankom iglom, vođena ultrazvukom ili CT-om daje konačnu potvrdu maligniteta.
Vreme od pojave prvih simptoma do postavljanja dijagnoze najčešće je duže od četiri meseca. Nažalost, nekada čak ni laparotomija ne postavlja definitivnu dijagnozu, jer i hronični pankreatitis može dovesti do stvaranja tvrchh tumora, posebno u glavi pankreasa. Površna biopsija ovakve tumorske mase ne mora pokazati mahgno tkivo, jer se karcinom, sam za sebe, često okražuje edematoznim, inflamiranim i fibroznim tkivom.
Terapija
Kompletna hirurška resekcija kada je u pitanju karcinom pankreasa je izgleda jedina efikasna terapija ove bolesti. Nažalost, ovakva kurativna operacija je moguća samo u 10-15% bolesnika. Čak i posle kompletne hirurške ekscizije karcinom pankreasa, petogodišnje preživljavanjeje samo 10%. Posle operacije mogući su lokalni recidivi. Rizik od recidiva nije zavisan od tipa hirurške intervencije. Može se raditi totalna pankreatektomija, pankreatikokudodenektomija, „Whipple resekcija“ ih distalna pankreatektomija.
Prosečno preživljavanje bolesnika u kojih se karcinom ne može hirurški odstraniti je pet meseci. Kod bolesnika sa mehaničkom žuticom neophodno je da se uradi hirurško premošćavanje žučnih puteva ih neoperativne bilijame dekompresije pomoću različitih endoproteza, radi povlačenja žutice.
Upotreba 5-fluorouracila i zračenje povećava vreme preživljavanja u bolesnika sa neresektabilnim karcinomom.
Iskustvo sa korišćenjem hemoterapije u bolesnika sa metastazama je obeshrabrujuće. Ne postoje lekovi koji se mogu prepomčiti kao standardni.
Počitajte i članak: „Druge bolesti pankreasa„