Molekul penicilinskog leka je male moIekulske težine (ispod 1 000 daltona) i usled toga nema antigeno delovanje i ne može izazvati alergijsku reakciju dok se ne veže za neki proteinski molekul (albumin seruma ili protein membrane ćelije) i time poveća svoju molekulsku težinu.
Lekovi koji najčešće uzrokuju alergijske reakcije su penicilinski lekovi. Jezgro molekula penicilina je beta-Iaktamski prsten, a dodavanjem jezgru bočnih Ianaca nastaju polusintetski penicilini. U upotrebi su:
– benzilpenicilin (kristalni penicilin);
– prokainbenzilpenicilin(depopreparat);
– benzatinbenzilpenicilin (depo preparat) i
– polusintetski penicilinski lekovi (Amoxicilin, Ampicilin).
Molekul penicilinskog leka je male moIekulske težine (ispod 1 000 daltona) i usled toga nema antigeno delovanje i ne može izazvati alergijsku reakciju dok se ne veže za neki proteinski molekul (albumin seruma ili protein membrane ćelije) i time poveća svoju molekulsku težinu. Moiekuli male molekulske težine nazivaju se hapteni.
Već je bilo govora o antigenskim determinantama peniciiinskiii lekova u tekstu o antigenskim determinantama lekova (str. 942).
Alergijske reakcije na penicilin klasifikuju se prema vremenu nastajanja od unosa penicilinskog leka i prema patofizioloskom mehanizmu reakcije.
Reakcije prema vremenu nastajanja od unosa leka
Neposredne reakcije nastaju u toku od 30 minuta od unošenja leka u organizam i posredovane su antitelima iz klase imunogiobuiinaE.
Ubrzane reakcije nastaju posle 2-72 sata i posređovane su antitelima iz klase imunoglobulina E.
Pozne reakcije nastaju posle 72 sata i kasnije; pretpostavlja se da nisu posredovane antitelima iz klase imunoglobulina E, već imunoglobulinima G, A i M, kao i specifičnim limfocitima T.
Reakcije prema patofiziološkom mehanizmu
Ove reakcije su:
– alergijske reakcije nastale posredovanjem specifičnih antitela i specifičnih Iimfocita T (senzibilizacija);
– pseudoalergijske reakcije nastale bez učešća specifičnih antitela i limfocita (anafilaktoidna i anafilatoksinska reakcija i intolerancija);
– mikrocerebralna embolija nerastvorenim česticama penicilinskih lekova đatih pa-
renteralno, s neurološkomkliničkom slikom (zujanje u ušima, gubitak svesti), koja veoma podseća na kliničku sliku anafllaktičkog šoka, od koga se razlikuje po normalnim vrednostima krvnog pritiska; u literaturi je poznata kao Hojneov (Hoigne) sindrom.
Alergijske reakcije ili senzibilizacija na penicilinske lekove klasifikuju se prema imunskom mehanizmu i kliničkoj slici:
– I tip reakcije (anafilaksijska reakcija), klinički se manifestuje anafilaktičkim šokom, bronhospazmom, urtikarijom i angioedemom;
– II tip reakcije (citotoksična reakcija), manifestuje se hematološkim poremećajima (hemolitička anemija, trombocitopenija i agranulocitoza) i oštećenjima bubrega (intersticijalni nefritis);
– III tip reakcije (imunokompleksna reakcija), s kliničkom slikom alergijskog vaskulitisa (serumska bolest, anafilaktoidna purpura) i sistemskog eritemskog lupusa izazvanog lekovima;
– IV tip reakcije (ćelijska imunost), s manifestacijama kontaktnog dermatitisa, intersticijalne pneumonije, hepatocelulnih oštećenja i dr.
Dijagnostika. Primenjuju se dijagnostičke procedure zavisno od imunskog mehanizma alergijske reakcije, o kojima je već bilo govora u tekstu o dijagnostici alergijskih reakcija na lekove (str. 943);
– određivanjespecifičnihantitelaizklase imunoglobulina E za major antigensku determinantu penicilinskih lekova (test RAST);
– određivanje specifičnih antitela iz klase imunoglobulina E za minor-antigensku determinantu penieilinskih lekova (test RAST);
– kožnitestsmešavinommajor-antigenskih determinanti penicilinskih lekova (test PPL);
– kožni test s mešavinom minor-antigenskih determinanti penicilinskih lekova (test MDM);
– doznoprovokacioni testovi s penicilinskim lekovima (peroralni i parenteralni).
Uočena je dobra korelacija rezultata testa RAST za major-antigensku determinantu penicilinskih lekova s rezultatima kožnih testova PPL. Rezultati doznoprovokacionih testova s penicilinskim lekovima veoma su pouzdani. Zbog visoke rizičnosti izvode se samo u dnevnim bolnicama i hospitalno.
Prevencija. Unakrsna reakcija penicilinskih lekova sa cefalosporinskim antibiotskim lekovima i sulfonamidskim lekovima će opreznu primenu ovih lekova u osoba s alergijom na penicilin.
Lokalni anestetik prokain (novokain) ima istu antigensku determinantu (prokain) kao i prokainbenzilpenicilin, što uslovljava unakrsnu reakciju između ovih lekova. Savetuje se izbegavanje prokaina, a primena ksilokaina, koji nema pomenutu antigensku determinantu.
Farba za kosu ima antigensku determinantu (ursol) koja je slična antigenskoj determinanti penicilinskog molekula, što uslovljavaunakrsnu senzibilizaciju i zahteva oprez pri korišćenju ovog kozmetičkog preparata.
Doznoprovokacione testove s penicilinskim lekovima raditi samo ako nije moguće dati altemativni lek i test uvek završavati s punom jednokratnom terapijskom dozom lekaradi sprečavanja senzibilizacije.
Jednom ispoljena alergijska reakcija na penicilinske lekove će obavezu obavljanja provokacionog testa pre svakog narednog davanja penicilinskih lekova, bez obzira koliko je vremena prošlo od ispoljavanja alergijske reakcije.
Desenzibilizaciju na penicilinske lekove obavljati samo ako je neophodno, zbog visoke rizičnosti procedure.