Gonadotropni adenomi hipofize čine 15-20% tumora hipofize, ali se samo u 3-4% ovakvih bolesnika nalaze povišene vrednosti gonadotropina. Ovi tumori se javljaju u životnom dobu od 30-70.godine.
Gonadotropni adenomi hipofize čine 15-20% tumora hipofize, ali se samo u 3-4% ovakvih bolesnika nalaze povišene vrednosti gonadotropina. Ovi tumori se javljaju u životnom dobu od 30-70.godine.
Klinička slika je sa simptomima koji najčešće potiču od propagacije tumora hipofize. Endokrinološki znaci potiču od nedostatka drugih hormona hipofize. U muškaraca, 50% bolesnika se žali na znake hipogonadizma (smanjen libido, potencija i sterilitet). Bitna karakteristika ovih tumora je da su testisi pri pregledu veliki zbog hipersekrecije FSH. Kod žena se povišen nivo gonadotropina klinički manifestuje znacima hipogonadizma (oligomenoreje) pa se može misliti da se radi o menopauzi. Klinički se ovi tumori ne razlikuju od nefunkcionalnih adenoma hipofize.
Dijagnoza ovih tumora se postavlja nalazom povišenih vrednosti FSH uz normalan ili nemerljiv LH. U 50% bolesnika postoji paradoksalan odgovor LH i FSH na stimulaciju sa TRH. Kod većine muškaraca nivo testosterona u krvi je normalan.
Gonadotropni adenomi su obično makroadenomi. Definitivna dijagnoza ovih tumora se postavlja postoperativnom imunocitohemijskom analizom tkiva tumora.
Lečenje ovih tumora je isključivo hirurško. Retko se postiže potpuno izlečenje. Zato se posle operativnog lečenja predlaže dodatna terapija zračanjem. Medikamentna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate. Bilo je pokušaja lečenja sa dopaminskim agonistima (bromokriptinom) koji kod polovine bolesnika dovode do supresije sekrecije gonadotropina, ali bez smanjenja veličine tumora. Oktreotid se ne koristi u lečenju ovih tumora. Očekivani su dobri rezultati u primeni analoga LHRH za koje se zna da blokiraju sekreciju gonadotropina kod zdravih osoba, što se u gonadotropnim tumorima hipofize ne dešava.
Gonadotropini (FSHiLH)
Folikulostimulišući hormon (FSH) i luteinizirajući hormon (LEI) se sekretuju iz gonadotropnih ćelija prednjeg režnja hipofize. Većina gonadotropnih ćelija proizvodi oba hormona a manji deo samo jedan od njih. FSH i LH su takođe glikoproteinski hormoni koji nastaju spajanjem ai )3-subjedmice. Glikozilacija ovih peptida određuje njihovu biološku aktivnost. U žena FSH stimuliše rast ćelija granuloze jajnika i kontroliše aktivnost aromataze, najvažmjeg enzima koji ■ učestvuje u sintezi estradiola. LH stimuliše teka-ćelije jajnika da proizvode androgene iz kojih će aromatizacijom nastati estradiol. Preovulatomo povećanje sekrecije LH ima zadatak da obezbedi ovulaciju, a potom da održava žuto telo. Kod muškaraca LH ima ulogu da u testisu obezbedi steroidogenezu, tj. produkciju testosterona, a FSH da obezbedi spermatogenezu.
FSH i LH se sekretuju pulsatilno. Poluživot FSH j e veoma đug pa se koncentracija FSH u krvi ne menja brzo. Poluživot LH u
krvi je kratak tako da je za određivanje pulsatilnosti sekrecije LH neophodno određivanje LH na svakih 10 minuta. Jedan puls LH odvija se na svakih 60-90 minuta. Pulsatilnostje odraz pulsatilne sekrecije hipotalamusnog neuropeptida LHRH koji u hipofizi stimuliše sintezu i sekreciju gonadotropina (slika 14). Kako je pulsatilnost u osnovi funkcionisanja hipotalamusno-hipofizno-gonadne osovine, svako kontinuirano davanje LHRH ili primena LHRH sa dugotrajnim dejstvom (analozi) dovodi do inhibicije sekrecije gonadotropina.